Tema ovog završnog rada je pitanje stanja plesa u području medijskog i novinarskog praćenja, te koji medij ga najviše prati: je li to televizija, portal ili možda tisak? Ideja je dotaknuti se njegove definicije (premda smo u početku rekli da se ograđujemo od polaganja prava bilo koje definicije plesa). Ideja je također pokazati poznavanje materije, u ovom slučaju približiti vrste i stilove plesa. To naravno pretpostavlja i provući ples kroz povijest kako bismo vidjeli od kada je prisutan. I na kraju, ono što je zapravo početak plesa, treba dotaknuti religije te plesne rituale vezane uz nju samu. Prema nekim teoretičarima kao što je Gay Debort spektakl plesa, dakle ritual spektakla plesa, stariji je od svake religije i svaku religijsku, a prije toga i mitsku svijest omogućuje. Konačno, cilj nam je i istražiti koja populacija ima najveći interes za ples, te može li ples danas pružiti umjetnicima kakvu-takvu egzistenciju.Analizirat ćemo nailazi li ples na neke društvene stereotipe u svom umjetničkom/komercijalnom izričaju i koji su to streotipi. Može li ples biti indikator stanja svijesti u jednoj naciji. Pokazuje li odnos prema plesu određene sukobe između tradicionalnog i modernog. U kakvom je položaju muška populacija s obzirom na konzervativnost Hrvatske. Nastavno na analizu komercijalne dimenzije plesa, obradit ćemo i onu manje komercijalnu, odnosno umjetničku dimenziju. Vidjet ćemo koliko je sveprisutna i dostupna, no radi samih medija koji joj ne posvećuju pažnju, nepopularna.