ZOONOZE- grčki zoon - životinja i nosos - bolest su grupa zaraznih bolesti koje su zajedničke ljudima i nekim životinjama, a mogu prelaziti sa životinja na ljude i obrnuto. Čovjek je već davno uočio da se neke bolesti prenose s domaćih životinja na ljude. Proučavanje uzročnika moguće je posljednjih stotinu godina , tek nakon otkrića mikroskopa. Virchow je prvi uveo pojam zoonoza za bolesti domaćih životinja koje se prenose na čovjeka. Uzročnici kruže među životinjama i samo se povremeno prenose i na čovjeka. Čovjek se može zaraziti ugrizom ili ogrebotinom, kontaktom sa slinom, izmetom, mokraćom i putem hrane. Glavni rezervoar za širenje opasnih zoonoza su glodari, šumski miševi i voluharice. Zoonoze mogu biti posebno opasne za bebe i djecu, trudnice, starije osobe, te za ljude s oslabljenim imunološki sustavom. Svake godine milijuni ljudi obole zbog zoonoza porijeklom od hrane. Zoonoze su poznate kroz mnoga stoljeća, a do danas ih je opisano preko 200. Kao patogeni organizmi koji mogu biti uzrokom pojave zoonoza najčešće se navode organizmi mikroskopske veličine poput virusa, bakterija, parazita, gljivica ili drugih nekonvencionalnih uzročnika poput priona. Najčešće su, ipak, zoonoze uzrokovane bakterijama među kojima, kao značajnije valja navesti Salmonellu i Campylobacter. Glavni simptomi kod zoonoza uzrokovanih navedenim bakterijama su: povišena temperatura, dijareja, bolovi u trbuhu, slabost i mučnina. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (eng. World Health Organization – WHO) oko 75% novih bolesti koje su pogodile ljude u zadnjih desetak godina uzrokovano je patogenim organizmima koji potječu od životinja ili od proizvoda životinjskog podrijetla. Velik broj tih bolesti imaju potencijal za širenje na različite načine i na velike udaljenosti te vrlo lako mogu postati globalni problem. Pojedine se zoonoze, poput bjesnoće, bruceloze, lišmanioze i ehinokokoze kontinuirano pojavljuju u većem broju zemalja, posebice u zemljama u razvoju u kojima pogađaju najsiromašnije dijelove ljudske populacije, uzrokujući velik broj oboljenja, koji se godišnje mogu iskazati u milijunima, od kojih velik broj ima i smrtan ishod. Dodatno, važnije zoonoze utječu na efikasnu proizvodnju hrane životinjskog podrijetla i stvaraju zapreke i međunarodnoj trgovini životinja i proizvoda životinjskog podrijetla te se stoga može ustvrditi da imaju važan utjecaj na socioekonomski razvoj. Većina odraslih osoba s kompetentnim imunosnim sustavom su uglavnom otporne i vrlo rijetko obolijevaju od zoonoza. Najugroženije su osobe koje dnevno dolaze u dodir s životinjama , one osjetljivije na infekciju i bez prikladnih higijenskih navika. Unutar ove skupine svrstavaju se djeca i starije osobe kao i one sa oslabljenom imunosti. Trudnice su uvrštene u skupinu najvećeg rizika jer nose plodove koji su osobito osjetljivi na listerije, toksoplazme i klamidije. U posebno rizičnu skupinu uvršteni su i oboljeli od AIDS-a, kao i pacijenti na kojima je provedena parcijalna splenektomija odnosno oni koji dobivaju steroide produženog djelovanja. Zbog prirode posla veterinari su osobito ugroženi bolestima čiji uzročnici ulaze kroz ugrizne rane, ogrebotine ali i ubodne rane. Zbog izražene globalizacije veterinari su prepoznati i kao rizična skupina za emergentne i reemergentne zoonoze, a ne treba zanemariti ni veliku mogućnost zaraze egzotičnim patogenima podrijetlom od neobičnih kućnih ljubimaca koji su svakim danom sve češći pacijenti.