Abstract | Akutni glomerulonefritis je bolest bubrega koju karakterizira upala glomerula, povezana sa hematurijom i/ili proteinurijom, kao nefrotski sindrom ili nefritički sindrom, kao akutno ili kronično zatajenje bubrega. Bitno je naglasiti da se radi o akutnom proliferacijskom glomerulonefritisu nakon infekcije hemolitičkog streptokoka. Klinički simptomi su vrlo različiti, bolest može biti vrlo blaga, ali i vrlo teška i opasna za život. Kod djece je početak brz, češći kod dječaka, mokrenje je oskudno, a mokraća crvenkastosmeđe boje. Javlja se edem, naizraženiji oko očiju. Prisutni su i opći simptomi i znakovi infekcije, malaksalost, povišena temperatura, anoreksija, povraćanje i glavobolja. Dolazi i do epistakse, zaduhe zbog edema pluća i boli u lumbalnoj loži. Simptomi se obično povuku u prvih četiri tjedna. Kad se iznormalizira diureza, to je pokazatelj da se bolest povlači. Javlja se prije druge godine života, a najveća incidencija je između 3. i 7. godine.
Pod nazivom nefrotskog sindroma razumijeva se obostrana glomerulopatija koja je okarakterizirana masivnom proteinurijom, hipoalbuminemijom, generaliziranim edemima, ascitesom i hiperlipidemijom. Nastaje zbog primarnog oštećenja bubrega u 90%, a u 10% zbog sekundarnog oštećenja bubrega. Najčešći oblik u djece je nefrotski sindrom s minimalnim promjenama u glomerulima. Stari naziv za taj oblik je lipoidnanefroza. Etiologija nefrotskog sindroma je nepoznata, imunološki mehanizmi dovode do oštećenja i promjena bazalne glomerularne membrane. Promjene na bubregu su minimalne ili nikakve pri svjetlosnoj mikroskopiji, dok se na elektronskom mikroskopu vide promjene na prsatim nastavcima epitelnih stanica. Bolest nije česta, javlja se u 2:100 000 djece. Najčešće u dobi između 2. i 7. godine.
Zdravo dijete susreće se s medicinskom sestrom u raznim prilikama: u obitelji, jaslicama, školi. Od toga kakav će utisak ponijeti iz tih susreta ovisi kasnije njegovo reagiranje kada dođe bolesno u bolnicu. Dijete stvara svoju sliku medicinske sestre na temelju iskustva s njom, njegovog odnosa prema roditeljima i obrnuto. Svaki susret malog djeteta sa medicinskom sestrom je vrlo važan i treba mu pristupiti na prikladan i specifičan način. U tom odnosu najveći je problem suočavanje i prevladavanje boli koja je nezaobilazna u većini medicinskih postupaka.
Medicinska sestra kao član tima mora poznavati razvoj i tijek bolesti, dijagnostiku i liječenje. Ona ima važnu ulogu kod psihičke i fizičke potpore bolesniku. Edukacijom pacijenta i njegove obitelji zaokružuje cjelovitu zdravstvenu skrb pacijenta u svezi bolesti akutnog glomerulonefritisa i nefrotskog sindroma. |