Intenzivno liječenje obuhvaća čitav niz postupaka od nadzora to jest monitoringa vitalnih znakova, liječenja i naravno zdravstvene njege sve do reanimacije i održavanja života teško bolesnim, ozlijeđenim, životno ugroženim bolesnicima. Svrha je intenzivnog liječenja da se prepoznaju ugroženi pacijenti, da se kontinuirano prate njihovi vitalni znakovi, na vrijeme prepoznaju znakovi koji najavljuju kriznu situaciju te da se brzo i učinkovito liječe poremećaji funkcije organa ili organizma u cjelini. Jedinice intenzivnog liječenja (JIL, eng. – Intensive care unit) nastale su i razvile se zbog potrebe zbrinjavanja akutno oboljelog ili ozlijeđenog, životno ugroženog bolesnika. Potrebe neurološke intenzivne skrbi proizlaze iz akutnih neuroloških bolesti poput akutnog moždanog udara, akutnog intracerebralnog hematoma, akutne ozljede mozga i kralježnične moždine, epileptičnog statusa, neuromišičnog bloka i neurokirurških pacijenata nakon kirurškog zahvata. Akutna bol u prsnom košu te poremećaj cirkulacije vrlo su čest razlog prijema pacijenata u JIL. Utvrđivanje potreba za zdravstvenom njegom i planiranje zdravstvene njege kod ovako zahtjevnih bolesnika nameće potrebu za trajnim učenjem i usavršavanjem medicinskih sestara. Medicinska sestra koja skrbi za vitalno ugroženog neurokirurškog bolesnika mora biti svjesna odgovornosti u zbrinjavanju bolesnika na holistički način a u isto vrijeme mora znati prepoznati i razlikovati usku međusobnu povezanost tjelesnih funkcija. Odgovornost za izradu planova zdravstvene njege i koordinacije ostalih stručnjaka pripada medicinskoj sestri. Posao medicinskih sestara je veoma human jer se bavi pomaganjem ljudima u očuvanju zdravlja i zaštiti od bolesti. Medicinske sestre predstavljaju najmnogobrojniju grupu zdravstvenih radnika, pa se svi problemi koji se javljaju u zdravstvenom sustavu najprije prepoznaju među njima. Jedan od problema koji se javlja među zaposlenim ljudima svih profila, pa tako i medicinskim sestrama je sagorijevanje na poslu (tzv. “burnout“).