| Abstract | Šećerna bolest je kronična, metabolička bolest. Tek uz pravilno liječenje može se
značajno poboljšati kvaliteta života i produljiti očekivano trajanje života. Prevalencija šećerne
bolesti u cijelom svijetu bilježi drastičan, neočekivan porast. Najveći broj bolesnika poznat je u
tzv. zemljama u razvoju. U našoj zemlji prevalencija šećerne bolesti kreće oko 9,2% za
populaciju stariju od 18 godina, što odgovara prevalenciji u razvijenim zemljama.
Dugotrajno loše regulirana šećerna bolest ne izaziva bol, ali ostavlja teške posljedice.
Svjedoci smo naglog porasta broja oboljelih od šećerne bolesti. Razlog tome je način života -
premalo kretanja, preobilna, često nekvalitetna i prekalorična prehrana, stresni način života.
Simptomi koji se javljaju u srednjoj ili starijoj životnoj dobi su prikriveni, postupni, bez naglih
promjena, pa povremenu žeđ ili učestalije mokrenje pripisujemo svemu drugom, samo ne
šećernoj bolesti.
Kasne komplikacije šećerne bolesti (kardiovaskularne bolesti, retinopatija, nefropatija i
sindrom dijabetičkog stopala s posljedičnom „minor“ ili „major“ amputacijom) uglavnom su
posljedica mikro i makroangiopatskih promjena, neuropatije i kombinacije tih promjena i jedan
su od glavnih uzroka mortaliteta, a dijabetičko stopalo i dijabetički ulkus su neposredni uzrok
amputacija kod bolesnika s šećernom bolesti.
Radi prevencije nastanka bolesti i neželjenih komplikacija važna je dobra edukacija
medicinskih djelatnika. U edukaciji bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite najvažniju
ulogu ima medicinska sestra, koja ima izravan uvid u bolesnikovo zdravstveno stanje i potrebe.
Medicinska sestra/tehničar koja svakodnevno provodi skrb prepoznaje potrebe za edukacijom
bolesnika te provodi edukaciju kako bi se bolesnike osposobilo za samokontrolu, samoliječenje i
samopomoć. Sve spomenuto provodi se radi smanjenja stupnja nastanka komplikacija i
invalidnosti te zbog poboljšanja stupnja kvalitete života. |
| Abstract (english) | Diabetes is a chronical metabolic disease. Only with the right treatment the quality of life
can be significantly improved and expected life duration can be extended. Prevalence of diabetes
in the whole world registers drastic and unexpected increase. The biggest number of patients is in
so called developing countries. In our country,prevalence of diabetes is around 9,2% for
population older than 18, which is equal to prevalence in developed countries.
Longterm badly regulated diabetes does not cause pain, but it leaves severe
consequences. We are witnessing a rapid growth of people vith diabetes. The reason for that is
the way of living – not enough of moving , excessive, low-quality and very caloric diet, a
stressful way of living. Symptoms which occur with middle and older aged people are disguised,
gradual, without sudden changes. Periodical thirst or more often urination, is something we
connect with everything else but just not with diabetes.
Late complications of diabetes (cardiovascular diseases, retinopathy, nephropathy and
syndrom of diabetic foot which leads to minor or major amputation ) are mostly consequences of
micro - and macroangiopathy changes , neuropathy and combination of these changes are one of
the main reasons of mortality. Diabetic foot and diabetic ulcer are direct cause of amputation of
patients vith diabetes.
A good education of medical workers is esential in preventing diabetes and unwanted
complications. On all levels of health care, in patients education, the most important role plays a
nurse who has a direct insight into the patient`s health care and his needs. A nurse who daily
takes care of patients recognizes needs for educating of her/his patients and educates them to
take control of their condition, self-treatment and self-help. All of this is done in order to reduce
possible complications and disability and also to improve the quality of life. |
