| Abstract | Karcinom pluća je tumor epitelnog podrijetla, vrlo često oskudnih simptoma. Smrtnost od
karcinoma pluća je još uvijek vrlo visoka, a to dokazuju i postotci petogodišnjeg preživljenja. Za
stadij I petogodišnje preživljenje je 50 %, za stadij II je 30%, 15 % za stadij III a, 5% za stadij III
b i manje od 1 % za stadij IV. Zapanjujuća je činjenica da se više od 57% karcinoma pluća
otkrije tek u uznapredovaloj fazi, pa je samim time već spomenuti prosječni postotak
petogodišnjeg preživljenja 28 %. Etiološki čimbenici za karcinom pluća su zračenja, ožiljci,
pušenje duhana, genetska predispozicija, izloženost štetnim tvarima kao što su krom, arsen i
nikal. Klinička manifestacija karcinoma ovisi o njegovoj lokalizaciji, veličini tumora,
proširenosti metastaza i dr., a simptomi se dijele u 4 skupine. Tu pripadaju opći simptomi,
sindromi udaljenim metastaza (jetre, kostiju), paraneoplastični sindrom (endokrini, neurološki i
psihički poremećaji) te torakopulmomalni simptomi (infiltracija, atelektaza, kompresija).
Karcinom pluća se u 95 % slučajeva razvija u bronhima, dok tek 3-5 % u alveolama. Prema
podjeli Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), razlikujemo planocelularni, karcinom malih
stanica, karcinom velikih stanica te adenokarcinom. Prvi postupak kod prijema pacijenta je uzeti
anamnezu, nakon toga se radi detaljan klinički pregled i ukoliko postoji sumnja na neko
oboljenje, provodi se daljnja dijagnostička obrada. Dijagnostčke metode dijele se na radiološke
(kompjuterizirana tomografija, magnetska rezonancija), citološke pretrage (sputuma, aspirata
bronha), zatim laboratorijske kontrole krvi i urina, određivanje tumorskih markera i dr. Nakon
potvrđene dijagnoze tumora pluća, određuje se koja će metoda liječenja biti najprikladnija. Tu je
od iznimne važnosti suradnja stručnjaka iz različitih područja medicine: pulmologa, medicinske
sestre, torakalnog kirurga, fizijatra i drugih. Primjenjuju se kirurške metode liječenja,
radioterapija, kemoterapija, onkološko liječenje i kombinacija svih navedenih. U palijativnoj
skrbi cilj je držati simptome bolesti pod kontrolom, kada više ne postoji nada u izliječenje od
bolesti. Potrebe pacijenata oboljelih od karcinoma pluća su uistinu velike i nužno je dobro
poznavanje farmakoloških i nefarmakoloških načina ublažavanja istih. Sestrinske intervencije u
palijativnoj skrbi usmjerene su na ublažavanje poteškoća koje izaziva sama bolest (mučnina,
povraćanje, bol), a isto tako intervencije su usmjerene na edukaciju pacijenta i obitelji o svim
navedenim poteškoćama koje bolest izaziva. |
| Abstract (english) | Lung cancer is a tumor of epithelial origin, very often with rare symptoms. Mortality from
lung cancer is still very high, which is proven by percentages of five-year survival. For stage I
this is 50%, for stage II it is 30%, 15% for stage III a, 5% for stage III b and less than 1% for
stage IV. A stunning fact is that more than 57 % of lung cancer is revealed in advanced stage, so
the average percentage for five-year survival is 28%. Etiological factors for lung cancer are
radiation, scars, smoking tobacco, genetic predisposition, exposure to harmful substances like
chromium, arsenic and nickel. Clinical manifestation of cancer depends on its localization, the
size of tumor, metastasis enlargement etc., and symptoms are divided in 4 groups. There are
general symptoms, syndromes of distant metastases (liver, bones), paraneoplastic syndrome
(endocrine, neurological, psychic disorders) and thoracopulmonary symptoms (infiltration,
atelectasis, compression). In 95 % lung cancer develops in bronchi, and only 3-5 % in alveoli.
According to the division of the World Health Organization (WHO), we distinguish squamous
cell carcinoma, small cell carcinoma, large cells carcinoma and adenocarcinoma.
First procedure at reception of the patient is to take an anamnesis, after that a detailed clinical
review and if there is a suspicion of an illness, further diagnostic processing is performed.
Diagnostic methods are divided into radiological (computerized tomography, magnetic
resonance), cytological tests (sputum, aspirated bronchi), then laboratory blood and urine tests,
determination of tumor markers and others. After confirmed lung cancer diagnosis, it is
determined which will be the most appropriate treatment method. It is extremely important that
there is cooperation of experts from different fields of medicine, pulmologists, nurses, thoracic
surgeons, physicians and others. Surgical methods of treatment, radiotherapy, chemotherapy,
oncological treatment and combinations of all of these are applied. In palliative care, the goal is
to keep symptoms of the disease under control, when there is no hope of disease cure. The needs
of patients with lung cancer are indeed demanding, and it is necessary to be well aware of
pharmacological and nonpharmacological ways of treating them. Nursing interventions in
palliative care are aimed at alleviating the problem of the illness itself (nausea, vomiting, pain),
and interventions are also aimed at educating the patient and family about all the aforementioned
difficulties caused by the disease. |
