U današnje vrijeme se sve više počinje razmatrati bežićni prijenos električne energije zbog nedostataka vezanih uz korištenje žica. Iako ideja bežićnog prijenosa energije postoji već skoro 200 godina, dosada se zbog nedostatka tehnologije ideja minimalno primjenjivala. Sada kada je svijet suočen s energetskom krizom, važnije je nego ikad razviti tu tehnologiju jer će omogučiti prijenos energije iz svemira na Zemlju i ujedno prijenos energije između različitih svemirskih postrojenja, što će jako olakšati sve buduće projekte u svemiru. Jedan od mogućih načina bežićnog prijenosa energije je korištenjem lasera. Pomoču lasera se fokusira elektromagnetsko zračenje i tako se može prenositi kroz zrak, vakuum ili optički kabel na velike udaljenosti. Premda se još nije dostigla jednaka korisnost kod prijenosa energije laserom kao kod mikrovalova, ona se polako dostiže, a osim toga laseri imaju neke važne prednosti naspram mikrovalova. NASA i druge agencije razmatraju korištenje lasera u svemiru za prijenos energije između satelita i Zemlje, Mjeseca, Marsa i ostalih planeta, za napajanje svemirskih postaja, pokretanje svemirskih liftova i pokretanje svemirskih letjelica. Ovaj rad će prvo ukratko opisati povijest bežićnog prijenosa energije, prije nego se prijeđe na korištenje lasera za prijenos energije. Objasnit će se što je laser, kako funkcionira, kakve vrste lasera postoje i koja vrsta je najbolja za bežićni prijenos energije. Opisat će se koje prednosti ima korištenje lasera za prijenos energije u odnosu na druge tehnike, koji problemi postoje kod te tehnologije i kako bi ih se moglo rješiti. Na kraju će se navesti neke postojeće primjene ove tehnologije i planovi za buduće primjene i budući razvoj.