Abstract | Već duže vrijeme Kina se u svjetskoj javnosti predstavlja kao primjer zemlje
koja ima najveći rast proteklih dvadesetak godina. Kina je od zemlje pune
siromaštva iz sredine 20. stoljeća velikim stopama krenula prema zemlji
znanosti, suvremene tehnologije, tržišne ekonomije i demokracije.
No, promatranje kineske države puno je suprotnosti, te se može usporediti s
poznatim primjerom iz psihologije o promatranju slike s dvostrukim
značenjem: ovisno o kutu gledanja onoga koji promatra, vidjet će se mlada
žena ili starica.
Tako je za dio znanstvenika i teoretičara s područja međunarodnih političkih
odnosa, u skladu s njihovim polaznim stavovima, Narodna Republika Kina
samim svojim prostiranjem na teritoriju veličine 9.596.960 četvornih metara,
što čini dvije trećine istočnoazijskog prostora, i činjenicom da predstavlja
domovinu za gotovo jednu petinu svjetskog stanovništva, s najdinamičnijom
svjetskom privredom proteklih dvadesetak godina, naoružana nuklearnim
oružjem i jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda,
država s potencijalima supersile koja će obilježiti početak novog tisućljeća.
Za druge, ona je tek jedna od siromašnih zemalja u razvoju, koja uz sve
probleme što karakteriziraju razvoj ove skupine država, treba svoje društvo
od 1,351 milijarde stanovnika transformirati iz zaostaloga poljoprivrednog
društva 19. stoljeća u razvijeno informatičko društvo, primjereno 21. stoljeću.
Pitanje koje se samo po sebi nameće jest: koje od ova dva suprotstavljena
mišljenja oslikava suvremenu Kinu, ili je istina, kao i obično, negdje u sredini? |