Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) je organiziran i susljedan odgovor na srčani zastoj koji uključuje prepoznavanje izostanka disanja i rada srca. Simptomi koji prethode KPR – u su : nagli gubitak svijesti, prestanak disanja i prestanak rada srca. Kako bi lakše razumjeli i primijenili postupke reanimacije, dječja populacija podijeljena je u dvije skupine: dojenčad (djeca do godinu dana) i djeca (od jedne godine do puberteta). Ukoliko nije moguće točno odrediti djetetovu dob, a istodobno spašavatelj smatra da je riječ o djetetu, treba se koristiti protokolom za reanimaciju djece. Primarni kardiorespiratorni arest je kod odraslih , za razliku od djeteta, češći. Sekundarni kardiorespiratorni arest je češći u djetinjstvu i obično je krajnja točka porasta kliničkog pogoršanja bolesti ili ozljede. Neodgovarajuća oksigenacija ili sistemska hipotenzija povezana s zatajenjem cirkulacije dovodi do sekundarne nepravilnosti rada srčanog mišića i zastoja srca. Anatomske i fiziološke razlike između novorođenčadi, djece i odraslih dovode do različite etiologije zastoja disanja i krvotoka u različitim dobnim skupinama. Iz tih karakteristika proizlazi potreba za sustavnim pristupom temeljenim na ABCDE. A (airway), B (breathing), C (circulation), D (disability), E (expousure and environment). Kada dođemo u kontakt sa osobom koja je u fazi kardiorespiratornog aresta prepoznavanje i uočavanje znakova životne ugroženosti može se činiti banalnim, no u pedijatrijskoj praksi je to nešto teže pa upravo zbog tog neprepoznavanja da je dijete u životnoj opasnosti, dolazi do smrtnih ishoda. U primarne tehnike ubrajaju se brza klinička procjena vitalnih funkcija kojom možemo identificirati potencijalno respiratorno, cirkulacijsko ili neurološko zatajenje. Također, uključuju se i bez odlaganja poduzimanje mjera reanimacije u svrhu stabilizacije vitalnih funkcija. Sekundarna procjena slijedi odmah nakon uspostavljanja vitalnih funkcija. To uključuje klinički pregled, anamnezu te specifične hitne pretrage u svrhu hitnog definiranja stanja i poduzimanja ispravnih mjera liječenja. Pedijatrijski basic life support (PBLS) čini skup postupaka i vještina kojima se bez uporabe tehničkih pomagala omogućuje prepoznavanje osobe u kardijalnom ili respiratornom arestu i „kupuje vrijeme“ do dolaska tima hitne medicinske pomoći koji će primijeniti naprednije postupke liječenja – Pedijatrijski advanced life support (PALS). Svrha je postići dovoljnu oksigenaciju kako bi se „zaštitio“ mozak i ostali vitalni organi. Advanced pediatric life support (APLS) tečaj pruža znanja i vještine potrebne za prepoznavanje i učinkovito liječenje i stabilizaciju djece s hitnim stanjima opasnim po život, koristeći strukturirani, sekvencijalni pristup. Automatski vanjski defibrilator (AVD) je lagani, prijenosni uređaj koji pruža električni šok kroz prsni koš u srce. American Heart Association (AHA) osmislio je lanac preživljavanja. Poveznice unutar ovog lanca preživljavanja uključuju: rano prepoznavanje i pozivanje pomoći, rana kardiopulmonalna reanimacija, rana defibrilacija i postreanimacijska skrb. Dijete koje je uspješno reanimirano potrebno je transportirati do najbliže pedijatrijske intenzivne jedinice. Važno je pridržavati se načela ''abecede oživljavanja'', što znači da treba redovito provjeravati životne funkcije. Dokazi o roditeljskoj nazočnosti tijekom oživljavanja dolaze iz odabranih zemalja i vjerojatno se ne mogu generalizirati u cijeloj Europi, gdje mogu postojati različiti sociokulturni i etički aspekti.