Karcinom debelog crijeva je jedan od vodećih zdravstvenih problema u svijetu. Jedna je od najčešćih zloćudnih bolesti kod oba spola. Po pojavnosti se nalazi na trećem mjestu, a po smrtnosti na drugom mjestu. Najčešće se javlja između 50. i 55. godine života. U zadnjih se nekoliko godina bilježi porast pojave i smrtnosti od karcinoma debelog crijeva. Smatra se da je incidencija u porastu zbog porasta ukupnog očekivanja trajanja života i promjenama u načinu života povezane s prehranom. Problem kolorektalnog karcinoma prepoznat je u svjetskoj javnosti, te su pokrenute inicijative u smjeru smanjenja incidencije i smrtnosti. Pokrenuti su nacionalni programi ranog otkrivanja i prevencije karcinoma debelog crijeva, te promocije zdrave prehrane i redovite tjelesne aktivnosti. Većina pacijenata s karcinomom debelog crijeva dugo nema simptoma. Proširenost tumora u vrijeme postavljanja dijagnoze je najvažniji prognostički pokazatelj kod karcinoma debelog crijeva. Kod sumnje na karcinom debelog crijeva liječnik obiteljske medicine inicira dijagnostičke pretrage koje započinju kliničkim i digitorektalnim pregledom. Liječenje ovisi o stadiju bolesti i često uključuje više oblika liječenja. Metoda izbora liječenja je operacijski zahvat, koji se kombinira sa kemoterapijom i zračenjem. Zdravstvena njega onkoloških pacijenata je kompleksan posao, koji zahtijeva kontinuirano educiranje, komunikativnost i suradnju s ostalim članovima tima i obitelji oboljelog. Potrebno je uspostaviti empatičan odnos s pacijentom koji će omogućiti medicinskoj sestri da sazna pacijentove stvarne probleme i brige, te da mu pruži potrebne informacije i primjeni intervencije usmjerene rješavanju i ublažavaju problema. Medicinska sestra treba procijeniti stanje pacijenta i utvrditi njegove fizičke, psihičke, socijalne i duhovne potrebe. Zadaća medicinske sestre je pružiti pacijentu fizičku, psihičku i emocionalnu podršku.