| Abstract | Stigma je danas najteža neformalna sankcija društva nastala kao posljedica neznanja i
neinformiranosti, a prema tome i straha i nedostatka razumijevanja i empatije prema oboljelima.
Stigmatizacija osoba oboljelih od shizofrenije podrazumijeva negativno obilježavanje,
marginaliziranje i diskriminiranje osobe iz jednog jedinog razloga, a to je dijagnoza shizofrenije.
Ovo je problem s kojim se oboljeli svakodnevno suočavaju u društvu, a koji za njih predstavlja
ogromnu prepreku u poboljšanju kvalitete života. Kao takav, za sobom nosi niz negativnih
posljedica za oboljelog, od pada samopouzdanja i samopoštovanja, povlačenja u svoj svijet,
prikrivanja bolesti i nepravodobnog liječenja, do narušavanja vlastite vrijednosti, autentičnosti i
dostojanstva. Shizofrenija je jedna od najčešće stigmatiziranih bolesti u skupini poremećaja
mentalnog zdravlja. Označava psihički poremećaj, odnosno bolest obilježenu kognitivno
spoznajnim oštećenjima koja narušavaju funkcionalnu sposobnost osobe, a posljedica su
interakcije brojnih biopsihosocijalnih čimbenika. Prema posljednjim istraživanjima, u RH je
zabilježeno oko 19 000 osoba oboljelih od shizofrenije, a godišnje se registrira 2 do 4 slučaja
novooboljelih na 10 000 stanovnika. Bolest dovodi do poremećaja u mišljenju, percepciji,
ponašanju i afektu koji uzrokuju pojavu psihotičnih simptoma, a sve zajedno najčešće rezultira
kognitivnim deficitima te poremećajima u životnom funkcioniranju oboljele osobe. Kliničkom
slikom najčešće dominiraju halucinacije, deluzije, dezorganizirano mišljenje i ponašanje,
poremećaji afekta, pad motivacije i anhedonija te socijalna izolacija. Usprkos naporima i
dugotrajnosti procesa liječenja shizofrenije, oporavak od iste i postizanje zadovoljavajuće
kvalitete života mogući su. U tome imaju veliku ulogu sam bolesnik i njegova okolina te
medicinsko osoblje koje će potpunom integracijom farmakoloških, psihosocijalnih, obiteljskih i
radnih terapijskih intervencija omogućiti najbolji mogući ishod liječenja.
Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati razinu stigmatizacije sudionika prema osobama
oboljelima od shizofrenije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 749 sudionika, od kojih je
92,8% bilo žena, a 7,2% muškaraca, najčešće u dobi između 18 i 25 godina. Za potrebe ovog
istraživanja osmišljen je anketni upitnik kojim se nastojalo dobiti uvid u znanje, stavove i razinu
socijalne distance sudionika prema osobama oboljelima od shizofrenije. Dobiveni rezultati su
iznenađujuće pozitivni i ukazuju na nisku razinu stigmatizacije ispitivane skupine, no ista je i
dalje prisutna. |
| Abstract (english) | Stigma is one of the most serious informal sanction of society caused by ignorance and lack of
information, and therefore led by fear and lack of understanding and empathy towards the person
suffering from schizophrenia. Stigmatization of a person with schizophrenia implies the negative
marking, marginalisation and discrimination of a person for one sole reason: the diagnosis of
schizophrenia. This is a problem that patients have to deal with on a daily basis in society, which
makes a huge obstacle for them in improving the quality of life. As such, it carries a series of
negative consequences for the ill, from low self-esteem, patients pulling into their world, hiding
the disease and untimely medical care, to undermining its own value, authenticity and dignity.
Schizophrenia is one of the most frequently stigmatised diseases in the group of mental health
disorders. It is a mental disorder which is characterized by cognitive knowledge impairment that
disturbs the functional capacity of a person, resulting from the interaction of many
biopsychosocial factors. According to the latest research, there were about 19,000 person
diagnosed with schizophrenia registered in the Republic of Croatia, and 2 to 4 cases per 10,000
inhabitants annually registered. The disease leads to disturbances in the judgment, perception,
behavior and affect that cause psychotic symptoms, and all together most often results in
cognitive deficits and disorders in the life functioning of the patients. The clinical picture is
mostly dominated by hallucinations, delusions, disorganised thinking and behaviour, affect
disorders, decrease in motivation and anhedonia, and social isolation. Despite the efforts and
length of the schizophrenia treatment process, recovery from it and achieving a satisfactory
quality of life is possible. The patient, his surroundings and also a medical personnel play a
major role in this, which enables the best possible outcome of the treatment by fully integrating
pharmacological, psychosocial, family and working therapeutic interventions.
The main purpose of this research was to investigate the stigmatization level of participants
toward person suffering from schizophrenia. This research included a sample of 749 participants,
92,8% of whom were women and 7,2% were men, mostly between 18 and 25 years of age. For
the purpose of this research, a questionnaire was made to gain insight into the knowledge,
attitude and level of social distance of participants towards person suffering of schizophrenia.
The results are surprisingly positive and indicate a low sigmatization level of the test group, but
it is still present. |
