U radu je razmatrana hipotetska mogućnost skladištenja električne energije. Problematika od koje je potekla ideja je ta da u malim vikend objektima ili sličnim objektima koji se rijetko koriste gdje nema gradske električne mreže, postoji problem efikasnog skladištenja električne energije. Klasični i standardni načini skladištenja su uglavnom olovni ili svi ostali tipovi kemijskih akumulatora, koji su relativno skupi i naravno, imaju ograničeni vijek trajanja te kada se to usporedi sa njihovom amortizacijom ne opravdavaju njihovu uporabu u potpunosti. Iz tog razloga razvila se ideja o drugačijem skladištenju električne energije, konkretno, o skladištenju električne energije u obliku potencijalne energije. Dakle, u vikend kući postavlja se mali nezavisni i autoimuni sustav za proizvodnju i napajanje klasičnih akumulatora koji se ne koristi prečesto. Sustav napaja klasične kemijske akumulatore, ali budući da nije spojen na gradsku mrežu kako bi eventualni višak električne energije plasirao u mrežu i po potrebi je vraćao natrag, višak generirane energije se naprosto gubi. Opisan je mogući način skladištenja eventualno stvorenog viška električne energije na način da se pomoću posebnog modula stvoreni višak struje usmjerava na elektromotor koji preko sustava reduktora i vratila diže odgovarajući uteg na određenu visinu. Uteg dobiva potencijalnu energiju približno ekvivalentnu uloženoj energiji za podizanje na visinu h, to jest stvorenom višku. Analizom je utvrđeno da je moguće praktično izvesti komponente navedenog primjera, ali također i obrnuto za situaciju, kada se autoimuni sustav sa klasičnim akumulatorima isprazni posebni modul, preko odgovarajućeg mehanizma otpušta glavno vratilo (pomoću kojeg je podignuti uteg), te se uteg počinje spuštati i sav višak uložene energije počinje se vraćati preko glavnog vratila i reduktora. Vratilo je u ovoj situaciji u funkciji multiplikatora, a elektromotor u ulozi generatora. Utvrđeno je da količina uložene energije nije identična novostvorenoj količini ovako dobivene energije. Razlog je gubitak električne energije u električnim vodovima, ležajevima i reduktoru, što u ovom slučaju nije značajno, jer je uložena energija dobivena besplatno. Bez opisanog načina skladištenja, višak električne energije ostao bi neiskorišten.