Neverbalnom komunikacijom nadopunjavamo ono što je izrečeno, a njome iskazujemo svoje stavove i osjećaje prema temi o kojoj govorimo/razgovaramo. Iako su neverbalni znakovi poput pogleda, grimasa i različitih pokreta dijelovima tijela tek mali dio komunikacije općenito, oni upotpunjavaju verbalni aspekt komunikacije te je samim time čine potpunim. Neverbalna komunikacija od iznimne je važnosti u medijima jer novinari su osobe čiji je zadatak ljudima prenijeti objektivnu informaciju bilo koje vrste. Stoga, ukoliko je pored kvalitetnog obavljanja informativne zadaće, novinar svojom cjelokupnom komunikacijom sposoban uvjeriti ljude koji su zahvaćeni nekom kriznom situacijom, pa onda i ostalu javnost, da je ta situacija pod kontrolom i da se sve radnje i događaji odvijaju prema planovima nadležnih službi, i da im ujedno odašilje umirujuću poruku, takav novinar dobro poznaje postavke svoje struke te je istovremeno i visoko društveno odgovoran. U ovome se radu želi istražiti neka neverbalna obilježja hrvatskih novinara u inicijalnom televizijskom izvještavanju uživo o iznenadnim kriznim situacijama (COVID-19 pandemija i potres u Zagrebu 22.03.2020), pri čemu se koriste funkcionalnosti analitičkog softvera ELAN (transkripcija, segmentacija i anotacija) u analizi namjernog uzorka od ukupno 12 video isječaka medijskih izvještavanja iznenadnih kriznih situacija u Hrvatskoj u segmentima od 30 sekundi. Video isječci su preuzeti iz javno dostupnog informativnog sadržaja (vijesti) koji su emitirale tri hrvatske televizijske postaje – Hrvatska radiotelevizija, RTL i NovaTV u vezi analizirane iznenadne krizne situacije. Osnovne postavke za analizu (poput određenih neverbalnih ili paralingvističkih elemenata) utvrđene su na temelju proučavanja relevantne literature. Za potrebe ovog rada odlučili smo se za istraživanje neverbalnih znakova - pokreti ruke i dizanje obrva. Odstupanja u odnosu na obilježja izvještavanja u situacijama koja nisu krizna utvrđena su usporedbom sa drugim setom uzoraka AV isječaka odabranih novinara. Provedeno istraživanje je pokazalo kako su promatrani elementi neverbalne komunikacije, kao i paralingvistička sredstva koji se pojavljuju u govoru, bili umjereno i očekivano učestali. Najčešće korišteni elementi neverbalne komunikacije u promatranim primjerima su pomicanje ruke te stanke disanja i stanke u obliku filera. Tečnost govora je u granicama normalnog tempa govora, s uključenim stankama za disanje koje su također prirodne te korištenje filera u govoru koji nije prethodno pripremljen, s obzirom da se radi o izvještavanju u kriznim situacijama. Komunikacijske kompetencije novinara u analiziranim primjerima nalazimo stabilnima obzirom na kontekst izvještavanja – promatrane neverbalne značajke prilikom izvještavanja u iznenadnim kriznim situacijama ne razlikuju se previše u odnosu na uzorak izvještavanja u svakodnevnim situacijama. Temeljem dobivenih rezultata analize za ovaj uzorak možemo zaključiti da novinari profesionalno i korektno izvješćuju u iznenadnim kriznim situacijama. Postavlja se pitanje, ovisi li to o prethodnom iskustvu, profesionalnom ili životnom – jer ne treba zaboraviti niti na utjecaj iskustva iz ratnog razdoblja u našoj zemlji, u kojem su pojedini od novinara bili sudionici – ili su novinari iz analiziranog uzorka u nekom obliku dodatno ulagali u svoje profesionalne i/ili komunikacijske kompetencije što se, između ostaloga, odrazilo na kvalitetno odrađeno izvještavanje u iznenadnim krizama. Kako nacrt ovog istraživanja nije uključivao intervju s odabranim novinarima, to bi mogla biti zadaća nekih budućih, kompleksnijih istraživanja na ovu temu.