Eksterni troškovi u prometu pripadaju među one koji se ne mogu u potpunosti internalizirati, odnosno ne snose se direktno, već indirektno posredstvom različitih utjecaja istih. Kao takve, eksterne troškove snose svi, neovisno o tome jesu li oni ili ne uključeni u sami prijevozni proces. Prema općenitoj podjeli, eksterni troškovi prometa su obuhvaćeni u ukupno pet segmenata, a to su redoslijedno: zagađenje zraka, prometne nesreće, zagađenje bukom, klimatske promjene i prometna zagušenja. U današnje vrijeme javlja se sve veća potreba za podrobnijom analizom i istraživanjem u kontekstu učinka eksternih troškova na samu populaciju, ali i na okoliš/okolinu. Suvremeni načini funkcioniranja logistike uvelike pridonose u stvaranju dobrog udjela eksternih troškova u prometu, jer infrastruktura i prijevozna sredstva koja se upotrebljavaju za potrebe odvijanja transportnog, odnosno distribucijskog procesa unutar iste na razne načine narušavaju izgled okoliša, ali ga i zagađuju (npr. ispuštanje štetnih plinova, elektromagnetska zračenja i dr.). Za najveći udio u strukturi ukupnih eksternih troškova, od svih grana prometa, zaslužan je cestovni promet, pa se svi napori ulažu u to da se smanji transport tereta istim i prebaci na neke ekološki prihvatljivije prometne grane, poput željezničkog prometa ili prometa unutarnjim vodnim putovima, što će i detaljnije biti objašnjeno u radu.