Mucanje je složena govorna teškoća, a odnosi se na poremećaj tečnosti koji je vrlo lako prepoznati zbog prekida tijeka govora čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornog zvuka, sloga ili riječi. Ponekad se javlja u obliku da osoba ne može započeti govoriti riječ. Također, mucanje često prati i tjelesne reakcije – treptanje očima, drhtanje usana ili čeljusti. Kao takva pojava često ostavlja posljedice na život djece koja mucaju. Poznato je kako se mucanje najčešće javlja u djetinjstvu i to iz razloga što je to razdoblje intenzivnog jezičnog razvoja. U većim postocima se uz adekvatnu pomoć mucanje može riješiti ili ublažiti ili osoba s njom živi cijeli život. Na mucanje utječu razni čimbenici, a neki od njih su: genetika, okolina, osobnost, emocionalni razvoj i govorno motoričke sposobnosti... Mucanje se svrstava u poremećaj ritma i tempa govora, a općenito u skupinu govorno-glasovno-jezičnih poteškoća. Cilj ovog rada je prikazati govorne poremećaje i manifestne oblike koji se pojavljuju kod djece, a detaljnije ukazati na specifičnosti i obilježja mucanja, mogućim uzročnicima i povezanosti s općim funkcioniranjem. Važan dio ovoga rada je ukazivanje na profesionalnu ulogu zdravstvenih radnika koji rade i dolaze u kontakt s djecom koja imaju govorne teškoće.