Politrauma se definira kao ozljeda koja zahvaća najmanje dva sustava ili dva različita organa, od kojih jedna ozljeda je opasna po život pacijenta. Stoga je politrauma jedan od najvećih javnozdravstvenih problema današnjice. Prema statistici, politraumu čini 3-8% svih ozljeda, a smrtnost pacijenta s politraumom je 25-35%. Zbrinjavanje politraume se može odvijati na nekoliko razina. Na samom mjestu nesreće započinje zbrinjavanje politraumatiziranog pacijenta, te se nastavlja tijekom transporta, a dovršava u bolničkoj ustanovi. Zbrinjavanje pacijenta s višestrukim traumama odnosno politraumama vrlo je složen proces jer zahtijeva brzo i učinkovito timsko djelovanje. Osnovna načela rada izvanbolničke hitne medicinske pomoći su spašavanje naglo ugroženog ljudskog života kroz osnovne i napredne metode održavanja života. Svako zbrinjavanje pacijenata s politraumom regulirana je nacionalno priznatim smjernicama pod nazivom International Trauma Life Support (ITLS). Prema ITLS smjernicama, procjena stanja pacijenta započinje primarnim pregledom, zatim sekundarnim pregledom, a završava kontrolnim pregledom. Prilikom zbrinjavanja politraumatiziranog pacijenta osnovni je cilj je pružiti adekvatnu prvu pomoć, te napraviti brzu procjenu fizikalnim pregledom, a pritom omogućiti što bolju oksigenaciju organizma, zaustaviti vanjsko krvarenje i što je prije moguće započeti s nadoknadom izgubljenog volumena, čime se smanjuje mogućnost nastanka hipovolemijskog šoka i oštećenja tkiva. Zbrinjavanje politraumatiziranih pacijenata je jedno od najkompleksnijih stanja, pa zbrinjavanje takvih pacijenata zahtjeva visoko obrazovanje izvanbolničkog tima, kontinuiranu edukaciju, te razvijene specijalne vještine kako bi se u pojedinim situacijama reagiralo brzo i na kvalitetan način. Cilj ovog rada je prikazati najčešće politraume koje se zbrinjavanju u izvanbolničkoj hitnoj službi, načini procjene pacijenta i postupci prilikom zbrinjavanja i liječenja životno ugroženog pacijenta.