Palijativna skrb razvila se tijekom posljednjih pet desetljeća kao međuprofesionalna specijalnost za poboljšanje kvalitete života i kvalitete skrbi za pacijente s karcinomom i njihove obitelji. Republika Hrvatska uspostavila je pravni okvir za organizacije palijativne skrbi u srpnju 2003. godine i na snagu je stupio novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Danas u svijetu postoje različiti organizacijski modeli palijativne medicine. Svi članovi tima za palijativnu skrb trebaju proći dodatnu edukaciju iz palijativne skrbi. Demografski trendovi također zahtijevaju strateško razmišljanje i planiranje za rješavanje izazova povećane potražnje za palijativnom skrbi zbog duljeg životnog vijeka i povećanih psiholoških zahtjeva, kao što su smisao života, volja za životom i prihvaćanje smrti. Neizbježno, svi umiru, a smrt je doista univerzalni zdravstveni ishod. Dok je većina rekla da bi radije bila zbrinuta i umrla kod kuće, u većini slučajeva ovaj se ishod nije ostvario. Nesklad između pacijentovih želja i stvarnosti predstavlja jaz. Nedostatak edukacijskih programa o palijativnoj skrbi za pacijente i njihove obitelji prepreka je smanjenju korištenja palijativne skrbi. Stručne smjernice za palijativnu skrb zahtijevaju da se ona primjenjuje paralelno s kurativnom skrbi od trenutka dijagnosticiranja potencijalno smrtonosne bolesti. Pretpostavke stručnjaka vezane uz palijativnu skrbi nalažu kako njena primjena dolazi usporedno s kurativnom skrbi od trenutka kada je dijagnoza neizlječive bolesti postavljena. Iako, samo 10% pacijenata umre iznenada, što govori kako palijativnu skrb treba osigurati za ostalih 90% pacijenata. Pravovremena identifikacija pacijenata koji se približavaju kraju života već se smatra izazovom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti diljem Europe, posebno u populaciji koja nije oboljela od karcinoma, a liječnici opće prakse često izvješćuju da čekaju da pacijent bude vrlo blizu smrti prije nego što započnu razgovore o brizi za život. Prema nedavno objavljenim podacima do 2060. procjenjuje se da će 48 milijuna ljudi (47% svih smrtnih slučajeva u svijetu) umrijeti svake godine s ozbiljnim zdravstvenim problemima, a 83% tih smrti dogodit će se u zemljama s niskim i osrednjim prihodima. Palijativna skrb nastavlja rasti diljem svijeta, s naglaskom na poticanje opće palijativne skrbi u cijelom kontinuumu skrbi kao i promicanje specijalističke palijativne skrbi u okruženjima u zajednici. Kliničari bi trebali naglasiti da njihova uloga nije namijenjena zamjeni obiteljskih njegovatelja, već dopuni i potencijalnom poboljšanju postojeće podrške.