Celijakija je kronična bolest koja nastaje zbog trajne nepodnošljivosti glutena u pšenici, ječmu, raži i zobi. Osnovne su joj karakteristike specifične promjene sluznice pretežno proksimalnog tankog crijeva, malapsorpcija i smetnje u razvoju djece. Od glutenske enteropatije nešto češće obolijevaju pripadnice ženskog spola, naročito ako bolest nastaje u odraslih osoba, za što nema objašnjenja. Prevalencija se u općoj populaciji procjenjuje na oko 1 %. Ona je posljedica sve veće svjesnosti i poznavanja ove bolesti, prepoznavanja oboljelih s nespecifičnim simptomima, dostupnosti suvremenih dijagnostičkih testova i probira među rizičnim skupinama. Klinički simptomi su različiti: od blagih (jedva uočljivih) do jako izraženih i odmah prepoznatljivih, što dijelom ovisi i o dobi bolesnika. U djece se bolest obično očituje u dobi između 7. i 24. mjeseca. Osnovni oblici celijakije su jasna, atipična, tiha, potencijalna, latentna i refraktorna. Postavljanje dijagnoze nije jednostavno. Zbog toga je potrebno kombinirati više seroloških testova s histološkim nalazom biopsije sluznice tankog crijeva. Suvremeni serološki testovi visoko su specifični i osjetljivi, ali je biopsija sluznice tankog crijeva još uvijek “zlatni standard” u postavljanju dijagnoze. U daljnjem praćenju većine oboljelih serološki su testovi dostatni za kontrolu izloženosti glutenu. Trenutačno, jedini znanstveno dokazani učinkoviti tretman za oboljele od celijakije jest striktna i doživotna bezglutenska dijeta. Bezglutenska dijeta znači izbjegavanje najmanjih količina glutena u prehrani. Kako bi se liječila celijakija, nužno je iz prehrane isključiti svu hranu koja sadržava pšenicu, ječam, raž i zob i njihove derivate. Potpuno uklanjanje glutena iz prehrane oboljelih od celijakije rezultirat će simptomatskom, serološkom i histološkom remisijom kod većine pacijenata.