Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) sigurnost pacijenata navodi kao disciplinu zdravstvene skrbi koja se pojavila s razvojem složenosti sustava zdravstvene skrbi i porastom ozljeda pacijenata u zdravstvenim ustanovama. Sigurnost pacijenata ključna je za pružanje kvalitetnih osnovnih zdravstvenih usluga. Kako bi se osigurala uspješna provedba strategija za sigurnost pacijenata, potrebne su jasne politike, sposobnost vodstva, podaci za poticanje poboljšanja sigurnosti, kvalificirani zdravstveni radnici i učinkovito uključivanje pacijenata u njihovu skrb. Sigurnost pacijenata bitna je stavka kvalitete zdravstvene skrbi. Čak i uz stalnu edukaciju, zdravstveni djelatnici suočavaju se s mnogim izazovima u današnjem zdravstvenom okruženju u pokušaju da pacijente očuvaju sigurnima. Sigurnost pacijenata je bitna stavka koja može dati povratnu informaciju zdravstvenim sustavima na temelju identificiranja problema. Kultura sigurnosti pacijenata ispituje kako percepcije, ponašanja, kompetencije pojedinaca i grupe određuju predanost organizacije te stil i stručnost u upravljanju zdravljem i sigurnošću. Sigurnost pacijenata bitna je komponenta kvalitete zdravstvene skrbi. Čak i uz kontinuiranu edukaciju, medicinske sestre/tehničari/tehničari suočavaju se s mnogim izazovima u današnjem zdravstvenom okruženju u pokušaju da očuvaju sigurnost. Veliki problem u zdravstvenim sustavima u svijetu je nedostatak registriranih medicinskih sestara/tehničara. Suočeni s proračunskim ograničenjima i sve većom potražnjom za zdravstvenom skrbi, medicinske sestre/tehničari/tehničari su suočeni nositi se sa svakodnevnim problemima kod pružanja zdravstvene skrbi i sigurnosti. Psihološka sigurnost je zajedničko uvjerenje da je sigurno uključiti se u međuljudsko preuzimanje rizika na radnom mjestu i da je ključna za timsko učenje i izvedbu. Olakšava spremnost radnika da pridonesu zajedničkom cilju. U idealnom slučaju, osoblje se ne boji da će biti odbijeno zbog iznošenja prijedloga i prema njima će se postupati pošteno i suosjećajno kada razgovaraju o problemima, pogreškama ili identificiranju problema. Ne samo da se osjećaju slobodnima od straha, već i slobodnima od međuljudskih, profesionalnih i društvenih prijetnji koje bi mogle nepravedno ugroziti njihov radni status i budući profesionalni napredak.