Osim očekivanih fizičkih promjena i zdravstvenog stanja, socijalni činitelji imaju veliki utjecaj na spolno ponašanje muškaraca i žena u starosti. Mnogo je mitova, stereotipa i šala na račun spolnih aktivnosti starih ljudi. Socijalna očekivanja o smanjenom spolnom interesu u starosti su toliko jaka da se mnogi stariji i ponašaju u skladu s njima, iako ne bi trebali. Suprotno vjerovanjima mnogi ljudi u sedamdesetim i osamdesetim godinama ostaju spolno aktivni. Prema Maslowu (1970), određene ljudske potrebe moraju biti zadovoljene kako bi se osigurala maksimalna funkcionalnost i zadovoljstvo. U kasnijoj životnoj dobi, kada osnovni psihološki sustav postepeno, tijekom vremena gubi na snazi, potreba za sigurnošću, osjećajem pripadanja i privatnošću postaju vrlo važni. Erektilne disfunkcije (impotencija) su čest problem među starijim muškarcima i mogu dovesti do ozbiljnih emocionalnih i psiholoških problema. Erektilna disfunkcija u starijoj dobi je često povezana s osnovnim bolestima kao što je dijabetes, lijekovi, alkohol, depresija, te dugi periodi apstinencije. Danas se pruža raznovrsna medicinska terapija erektilne disfunkcije, ali najvažnije je da su prihvatljivi muškarcu i njegovoj partnerici. Medicinska sestra ima često poteškoća u razgovoru o tom području zbog odgojnih, moralnih, religijskih ili drugih prepreka. Spolno ponašanje je, možda i više nego bilo koji drugi aspekt života, podložno kulturnim normama. Društvo određuje standarde spolno poželjnog ili nepoželjnog, normalnog ili abnormalnog. Intimnost i bliskost s partnerom stvara jaki osjećaj pripadnosti. Gubitak te uloge rezultira anksioznošću za mnoge starije osobe.