Abstract | Dječja cerebralna paraliza je grupa trajnih poremećaja razvoja pokreta i držanja koji
uzrokuju ograničenja aktivnosti, a koji se mogu pripisati neprogresivnom poremećaju koji
se je dogodio u razvoju fetalnog mozga ili mozga malog djeteta. Motorni poremećaji dječje
cerebralne paralize su često praćeni poremećajima osjeta, percepcije, kognicije,
komunikacije i ponašanja, s epilepsijom i sekundarnim mišićno-koštanim problemima.
U djece oboljele od cerebralne paralize u kliničkoj slici vrlo često osim motoričkog
deficita javlja se umna zaostalost, konvulzije te različite manje cerebralne disfunkcije. Ima
nekoliko glavnih kliničkih oblika ovisno o prirodi i lokaciji motoričkih abnormalnosti, a to
je spastični, ekstrapiramidalni i miješani oblik cerebralne paralize. U radu osim definiranja
bolesti, simptoma i kliničke slike naglasak će biti na ulozi medicinske sestre, kao dijela
multidisciplinarnog tima, u liječenju i habilitaciji djece, te važnosti edukacije roditelja i
zdravstvene njege djeteta. Opisane će biti razne metode liječenja po Bobathu, Vojti, Peto
metoda, senzorna integracija, terapija baklofenom, terapija botulinom, hipoterapija,
Halliwick koncept, ortopedski pristup i razne druge alternativne i dostupne metode u
Hrvatskoj.
Najveći teret habilitacije pod kontrolom i uputama fizijatra i fizioterapeuta pada na
roditelje i obitelj djeteta, a sam uspjeh ovisi o što ranijem početku i korektnom provođenju
vježbi. Sestra mora educirati obitelj o važnosti svakodnevnog, upornog provođenju
programa habilitacije s ciljem postizanja, maksimalnog razvoja djetetovih potencijala i
najvišeg stupnja osamostaljenja. |