| Abstract | Politrauma je jedna od najtežih i najizazovnijih situacija s kojima se susreću djelatnici izvanbolničke hitne medicinske službe. Politraumatiziranog pacijenta potrebno je zbrinuti žurno, a nužna je koordinacija, komunikacija te multidisciplinarni pristup između medicinskih djelatnika. Definiciju politraume dao je 1984. godine H. Tscherne, a glasi: „Politrauma je istovremena teška ozljeda najmanje dviju tjelesnih regija gdje najmanje jedna ozljeda, ili kombinacija više njih, ugrožava život.” Ozljede su vodeći uzrok mortaliteta i invalidnosti u dobnoj skupini od prve do 44. godine života. Od ukupnog broja ozlijeđenih osoba, politrauma čini oko 5%. Trauma je glavni uzrok smrtnosti i invaliditeta u cijelom svijetu s više od pet milijuna smrti svake godine. Oko 50 % svih politrauma povezano je s prijevozom, što uključuje motorna vozila, bicikle, ali i nalete vozila na pješake. Drugi najčešći uzrok politraume su padovi s visine. Zbrinjavanje politraumatiziranog pacijenta vrši se na nekoliko različitih razina. Početak liječenja je na mjestu nesreće, nastavak slijedi tijekom transporta i dovršava se u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Prehospitalno zbrinjavanje politraume provodi se u okviru zlatnog sata. Prehospitalno razdoblje zbrinjavanja politraume čine brzi fizikalni pregled uz istovremeno provođenje postupaka koji će omogućiti što bolju oksigenaciju organizma (oslobađanje i osiguravanje dišnih putova), sprječavanje hipovolemije zaustavljanjem vanjskog krvarenja te brzom nadoknadom volumena. Na mjestu nesreće ne bi se smjelo zadržavati dulje od 10 minuta, a prijevoz pacijenta u bolnicu trebao bi se odviti unutar 60 minuta od trenutka nesreće. Sam postupak zbrinjavanja politraume u izvanbolničkoj HMS sastoji se od nekoliko koraka: prvi ili primarni pregled, kontrolni pregled te drugi ili sekundarni pregled. U prvom pregledu procjenjuje se mjesto događaja, vrši se početna procjena stanja pacijenta te se radi brzi trauma pregled ili ciljani pregled. Svrha primarnog pregleda je utvrditi postoje li ozljede i stanja koja izravno ugrožavaju pacijentov život te prepoznati ozlijeđene osobe koje zahtijevaju što hitniji prijevoz u bolnicu. Koristi se ABC algoritam nakon kojeg slijedi brzi trauma pregled ili ciljani pregled, ovisno o mehanizmu nastanka ozljede i početnoj procjeni. Istovremeno s provođenjem pregleda zbrinjavaju se sve ozljede i stanja koja ugrožavaju život pacijenta. Svrha kontrolnog pregleda je praćenje promjena pacijentova stanja, dok se sekundarnim pregledom evaluiraju sve, a ne samo po život opasne ozljede. Nakon početnog zbrinjavanja kreće transport gdje se nastavlja s provođenjem određenih postupaka, dok se konačna skrb politraumatiziranom pacijentu omogućuje u bolnici. |
| Abstract (english) | Polytrauma is one of the most severe and challenging situations encountered by prehospital emergency medical service personnel. A polytraumatized patient needs urgent care,coordination, communication, and a multidisciplinary approach among medical personnel. In 1984, H. Tscherne defined polytrauma as the simultaneous severe injury of at least two body regions, where at least one injury, or the combination of multiple injuries, is life-threatening. Injuries are the leading cause of mortality and disability in the age group of 1–44 years. Of the total number of injured persons, polytrauma accounts for approximately 5% of all the injuries. Trauma is a major cause of mortality and disability worldwide, with more than five million deaths annually. Approximately 50% of all polytrauma cases involve transportation, including motor vehicles, bicycles, and pedestrian collisions. Falls from heights are the second most common cause of polytrauma. The management of a polytraumatized patient occurs at several levels. Treatment begins at the accident scene, continues during transport, and is completed at an appropriate healthcare facility. Prehospital care for polytrauma is conducted within the golden hour. This period involves rapid physical examination while simultaneously performing procedures to optimize oxygenation (clearing and securing airways), preventing hypovolemia by stopping external bleeding, and rapidly replacing volume. The on-scene time should not exceed 10 min, and transportation to the hospital should occur within 60 min of the accident. The process of managing polytrauma in prehospital emergency medical services consists of several steps: an initial or primary survey, a control survey, and a secondary survey. During the primary survey, the scene is assessed, the patient condition is initially evaluated, and a quick trauma or targeted examination is performed. The purpose of the primary survey is to identify any injuries or conditions that directly threaten a patients life and to identify those who require the most urgent transport to the hospital. The ABC algorithm is used, followed by a quick trauma survey or targeted examination, depending on the mechanism of injury and initial evaluation. Life-threatening injuries and conditions are managed simultaneously during examination. The purpose of the control survey is to monitor changes in the patients condition, whereas the secondary survey evaluates all injuries, not just life-threatening injuries. After the initial management of the trauma, the patient is transported, during which certain procedures continue, and definitive care is provided in the hospital. |
