Karcinom prostate u zapadnim razvijenim zemljama je najčešće dijagnosticirana zloćudna bolest muškaraca i drugi najčešći uzročnik smrtnosti od zloćudnih bolesti. U Republici Hrvatskoj rak prostate je prema podatcima Državnog zavoda za javno zdravstvo u 2001. godini bio druga najčešća zloćudna bolest u muškaraca i treći uzročnik smrtnosti od malignoma. Incidencija raka prostate raste sa životnom dobi. Rizik za razvoj raka prostate u dobi od 40 do 50 godine života je jedan na 103 muškarca, a u dobi između 60 i 80 godina jedan na osam muškaraca. Bolest je češća u crnaca. Smatra se da je razlog većoj incidenciji u crnaca veća koncentracija testosterona u krvi, ali i veći afinitet vezanja testosterona za androgeni receptor. U etiologiji nastanka raka prostate nisu poznati svi čimbenici rizika, ali kao najvažniji navode se: dob, rasa i etnička pripadnost, obiteljsko nasljeđe, hormoni, prehrana i kronična upalna stanja. Osim uzimanja onkološke anamneze i statusa, u dijagnostici tumora prostate i u procjeni proširenosti koristi se digitorektalni pregled, transrektalni ultrazvuk sa izvođenjem citološke ili histološke punkcije prostate, određivanje vrijednosti PSA u serumu te određivanje stupnja diferencijacije raka prostate koji se izražava kao Gleason score. Da bi se moglo preventivno djelovati potrebno je poznavati zdravstvene rizike koji mogu utjecati na pojavnost raka općenito a zatim i specifično raka prostate.