| Abstract | Cerebralna paraliza predstavlja skup motoričkih poremećaja uzrokovanih nezrelim razvojem ili oštećenjem mozga, što utječe na sposobnost kretanja i držanje tijela. Na temelju Europske mreže registara djece s cerebralnom paralizom (SCPE) cerebralna paraliza se klasificira u tri glavna tipa: spastični, diskinetski i ataksični. Ovi tipovi mogu dovesti do različitih oblika paralize kao što su kvadriplegija, diplegija i hemiplegija. Klinička manifestacija cerebralne paralize varira od osobe do osobe s obzirom na različite čimbenike koji utječu na izraženost simptoma. Osobe s cerebralnom paralizom trebaju stalnu i sveobuhvatnu zdravstvenu njegu koju pruža medicinska sestra primenjivanjem znanja, vještina i kompetencija. Zdravstvena njega pacijenta sa cerebralnom paralizom usmjerena je na rješavanje problema u kretanju, držanju i motoričkim funkcijama uključujući poteškoće sa senzornim, kognitivnim i motoričkim aspektima. Problemi poput boli, smanjene pokretljivosti, poremećaja društvenog funkcioniranja i poteškoća u samozbrnjavanja česte su sestrinske dijagnoze. Medicinska sestra treba biti sposobna prepoznati, riješiti i spriječiti ove probleme te pažljivo planirati zdravstvenu njegu. Organizacija i sigurni rad važni su za zaštitu pacijenta i medicinske sestre prilikom čega je medicinska sestra uvijek odgovorna za svoje postupke bez obzira na uvjete rada. Osobe s cerebralnom paralizom često su socijalno izolirane i suočene s ograničenjima u svakodnevnim aktivnostima što se može početi manifestirati od ranog djetinjstva. Medicinska sestra treba prepoznati znakove socijalne izolacije i informirati pacijenta i obitelj o dostupnoj podršci, poput prava na osobnog asistenta koji može pomoći u svakodnevnim aktivnostima i poboljšati društvenu integraciju. Edukacija obitelji o važnosti osobnog asistenta može smanjiti opterećenje na članove obitelji i poboljšati kvalitetu života oboljelih. Medicinska sestra je važan član tima. Svojim intervencijama ne samo da pruža zdravstvenu njegu već i educira pacijente i obitelj o svim aspektima njege kako bi ih provodili u njenom odsudstvu, a time potiče njihovu samostalnost. Kroz svoje posjete medicinska sestra uspostavlja odnos povjerenja s pacijentom što omogućuje prilagodbu njege specifičnim potrebama i izazovima. Ova uloga doprinosi poboljšanju kvalitete života pacijenata, smanjenju stresa za obitelj i osiguranje sveobuhvatne skrbi koja je bitna za oporavak i svakodnevno funkcioniranje. |
| Abstract (english) | Cerebral palsy represents a group of motor disorders caused by immature development or damage to the brain, affecting the ability to move and maintain posture. According to the European Cerebral Palsy Surveillance (SCPE), cerebral palsy is classified into three main types: spastic, dyskinetic, and ataxic. These types can lead to various forms of paralysis, such as quadriplegia, diplegia, and hemiplegia. The clinical manifestation of cerebral palsy varies from person to person, depending on various factors influencing the severity of symptoms. Individuals with cerebral palsy require continuous and comprehensive healthcare provided by a nurse with appropriate knowledge, skills, and competencies. The healthcare of patients with cerebral palsy is focused on addressing issues related to movement, posture, and motor functions, including difficulties with sensory, cognitive, and motor aspects. Problems such as pain, reduced mobility, social functioning disorders, and self-care difficulties are common. The nurse must be able to recognize, address, and prevent these issues and carefully plan healthcare. Organization and safe work practices are essential to protect both the patient and the nurse, as the nurse is always responsible for their actions, regardless of working conditions. Individuals with cerebral palsy are often socially isolated and face limitations in daily activities, which can begin to manifest from early childhood. The nurse should recognize signs of social isolation and inform the patient and family about available support, such as the right to a personal assistant who can help with daily activities and improve social integration. Educating families about the importance of a personal assistant can reduce the burden on family members and improve the quality of life for the affected individuals. The nurse is an important member of the team. Through their interventions, the nurse not only provides healthcare but also educates patients and families on all aspects of care to be performed in their absence, thereby promoting their independence. Through regular visits, the nurse establishes a relationship of trust with the patient, allowing for care to be tailored to specific needs and challenges. This role contributes to improving the quality of life for patients, reducing stress for the family, and ensuring comprehensive care essential for recovery and daily functioning. |
