Leukemija je prvi puta opisana u 19. stoljeću. Ona je skupina malignih bolesti krvotvornih tkiva koju karakterizira nekontrolirana proliferacija nezrelih bijelih krvnih stanica. Relativno je rijetka bolest s obzirom na druge vrste malignih bolesti. Točan uzrok leukemije još uvijek nije poznat, ali poznati su neki etiološki čimbenici koji povećavaju rizik za nastanak bolesti. Bolest je složena i obuhvaća nekoliko podtipova. Može se podijeliti na akutne i kronične, a s obzirom na stanice koje su pogođene dijele se na mijeloidne i limfoidne. Karakterizirane su nekontroliranim rastom i proliferacijom abnormalnih bijelih krvnih stanica. Patofiziologija leukemije uključuje razne procese koji rezultiraju disfunkcijom normalne hematopoeze. Dijagnoza leukemija složen je proces koji uključuje niz laboratorijskih testova, a pravovremena dijagnoza ključna je za odabir odgovarajuće terapije i postizanje što boljeg ishoda. Liječenje leukemija je složeni proces, a uključuje kemoterapiju, imunoterapiju, ciljanu terapiju, transplantaciju matičnih stanica i potpornu njegu. Zdravstvena skrb djece oboljele od leukemije zahtijeva osim medicinskog liječenja i holistički pristup. Edukacija i podrška roditelja od iznimne je važnosti. Zadaće medicinske sestre tijekom liječenja su raznolike, od kontrole vitalnih znakova do edukacije o nastalome stanju. Tijekom liječenja važan je i multidisciplinarni pristup, gdje surađuje niz stručnjaka te svaki član tima igra ključnu ulogu. Kontrola bola također je važan faktor, a bol može biti značajan problem kod djece s leukemijom, koji je povezan bilo zbog same bolesti ili zbog nuspojava liječenja. U slučaju kad bolest napreduje unatoč liječenju, palijativna njega postaje ključna. Fokus je tad na poboljšanju kvalitete života. Od iznimne je važnosti i prevencija i rano reagiranje na pojavu infekcija, a komplikacije koje mogu nastati su zbog oslabljenog imunološkog sustava vrlo opasne.