| Abstract | Neurološki poremećaji predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem s
obzirom na njihovu visoku učestalost i utjecaj na globalnu zdravstvenu sliku. Epilepsija,
koja pogađa približno 1% svjetske populacije, jedna je od najčešćih neuroloških bolesti i
predstavlja značajan javnozdravstveni i društveni izazov zbog svojih složenih
medicinskih i psihosocijalnih aspekata. Ova bolest, konceptualno definirana 2005.
godine kao moždani poremećaj koji se manifestira sklonošću epileptičkim napadajima,
često je popraćena kognitivnim, socijalnim, psihološkim i neurobiološkim poteškoćama.
Riječ „epilepsija“ potječe od grčkog jezika „epilambanein“ što znači „napadati“ ili
„obuzimati“ zbog toga što su Grci vjerovali da napadaje uzrokuju demoni i često su
bolest je nazivali „svetom“. Danas razumijemo da epilepsija nije jedinstvena bolest, već
skup poremećaja mozga koji se očituje kroz ponavljajuće i nepredvidive prekide
normalne moždane funkcije, poznate kao epileptički napadaji.
Stigmatizacija označava proces negativnog obilježavanja pojedinca na temelju određene
karakteristike, što rezultira njegovim percipiranjem kao manje vrijednog člana društva i
samim time vodi prema društvenom isključivanju. U kontekstu epilepsije, stigmatizacija
može imati ozbiljne posljedice na svakodnevni život oboljelih, ograničavajući njihove
obrazovne i profesionalne mogućnosti, socijalne odnose i opću kvalitetu života. Izvor
stigme često leži u nedostatku informacija i pogrešnim uvjerenjima društvene zajednice
o samoj prirodi bolesti, njezinim simptomima i liječenju što posljedično dovodi do
stigmatizacije oboljelih osoba.
Zdravstveni djelatnici, posebno magistre sestrinstva, igraju ključnu ulogu u borbi protiv
stigme povezane s epilepsijom. Zbog bliskog kontakta s pacijentima, oni ne pružaju
samo medicinsku njegu, već i emocionalnu podršku, djelujući kao most između
pacijenta, njihovih obitelji i šire društvene zajednice. U ovom diplomskom radu biti će
prikazani rezultati istraživanja provedenog u Kliničkoj bolnici Dubrava s ciljem
ispitivanja osjećaja stigmatizacije i na koje načine i u kojoj mjeri pacijenti percipiraju
stigmu u svom svakodnevnom životu. |
| Abstract (english) | Neurological disorders represent a serious public health issue due to theirhigh
prevalence and impact on global health. Epilepsy, which affects approximately 1% of
the world's population, is one of the most common neurological diseases and poses a
significant public health and societal challenge due to its complex medical and
psycjosocial aspects. This disease was conceptually definedin 2005 as a brain disorder
characterized by a predisposition to epileptic seizures, and it is often accompanied by
cognitive, social, psychological, and neurobiological difficulties. The word „epilepsy”
comes from the Greeke word „epilambanein”, meaning „to attack” or „to seize”, as the
Greeks belived that seizures were caused by demons and often referred to the disease as
„sacred”. Today, we understand that epilepsy is not a singular disease, but rather a group
of brain disorders manifested through recurrent and unpredictable interruptions of
normal brain function, know as epileptic seizures.
Stigmatization refers to the process of negatively labeling an individual based on a
particular characteristic, resulting in their being perceived as a less valuable member of
society, which consequently leads to social exclusion. In the context of epilepsy,
stigmatization can have serious consequences on the daily lives of those affected,
limiting their educational and professional opportunities, social relationships, and over
all quality of life. The source of stigma often lies in the lack of information and
misconceptions with in the community about the nature of the disease, its symptoms,
and treatment, which consequently leads to the stigmatization of individuals withe
pilepsy.
Healthcare professionals, especially nursing graduates, play a key role in combating the
stigma associated with epilepsy. Due to their close contact with patients, they provide
not only medical care but also emotional support, acting as a bridge between the patient,
their families, and the wider community. This thesis will present the results of a study
conducted at Clinical Hospital Dubrava, aimed at examining the feelings of
stigmatization and how and to what extent patients perceive stigma in their daily lives. |
