Abstract | Tonzilektomija je najčešća operacija kod pedijatrijske skupine. Iako se smatra gotovo
potpuno bezopasnom, tu se skriva puno potencijalnih opasnosti koje mogu biti usko povezane
s postoperativnom njegom i potencijalnim komplikacijama. Sestrinske dijagnoze, općenito, a
tako i u skrbi za bolesnika u pripremi za operativni zahvat i postoperativnu njegu, uključuju
edukaciju bolesnika, ili člana obitelji u planu zdravstvene njege. Istraživanja nalaze da
informiranje i edukacija bolesnika imaju značajan učinak na postizanje boljeg ishoda liječenja
i oporavka nakon bolesti. Edukativni pristup na klinikama često se provodi uz visoku
angažiranost i dobru volju naročito medinskih sestara.
Cilj ovog rada bio je procijeniti dosadašnji edukativni pristup na Zavodu za
otorinolaringologiju u KB „ Merkur“ u Zagrebu, upućen djeci i roditeljima, vezan za
tonzilektomiju i postoperativni oporavak, te identificirati specifične edukativne ciljeve radi
poboljšanja pristupa djeci i roditeljima.
Provedeno je istraživanje anketnim upitnikom u tri skupine ispitanika: roditelji
tonzilektomirane djece, roditelji tonzilektomirane djece s postoperativnim krvarenjem i
djelatnici Zavoda za otorinolaingologiju KB „Merkur“.
Rezultati istraživanja ukazuju na općenito vrlo dobru ocjenu dosadašnjeg edukativnog
rada s bolesnicima. Nedostatna hidracija i bol najveći su problemi u postoperativnom tijeku, a
roditelji ne znaju dovoljno o davanju tekućine i analgetika. Prepoznaje se nedostatak
edukativnih materijala namjenjenih dječjoj populaciji i mladeži. Rezultati za djelatnike
otkrivanju spremnost za poboljšanje edukativnog pristupa, a najznačajnijim se smatraju
nedostatak određenog prostora, vremena i standarda edukacije.
Temeljem rezultata istraživanja, učinjena su sljedeća poboljšanja u edukaciji bolesnika i
njihovih obitelji: korekcija dosadašnjeg letka i sadržaja na internetskog stranici, s naglaskom
na edukaciju o hidraciji, te osmišljavanje specifičnog edukativnog letka za populaciju
mladeži. Za populaciju mlađe djece, autorica je kreirala i osmislila slikovnicu koja primjereno
pristupa toj populaciji u obradi teme kako se pripremiti na operaciju tonzila i na ponašanje
nakon operacije.
Zaključno, edukativni pristup bolesnicima dječje dobi i mladeži, i njihovim roditeljima,
ima svoje specifične zahtjeve u odnosu na standarde edukacije, koji mora slijediti najbolja
stručna znanja i dobno specifični pristup. Poboljšanjem edukacije očekuje se smanjenje
postoperativnih komplikacija u sljedećem periodu. |