Pojam kompetentnosti ima različite definicije. Veliki broj autora, na mnogo načina, definira ovaj pojam. Gledajući na koncept kompetentnosti koji je vezan uz organizaciju on se najčešće veže uz kompetentnost ljudskog resursa organizacije. U novije vrijeme sve se više istražuje i spominje pojam organizacijske kompetentnosti. Pojmu kompetentnosti organizacije, u ovom radu, pristupa se preko dvije teorije. Ova dva pristupa su: pristup kompetentnosti organizacije preko teorije organizacije i pristup kompetentnosti organizacije putem teorije upravljanja. Pristup kompetentnosti organizacije preko teorije organizacije je dosada proučavao mali broj teoretičara, a svaki od njih je na svoj način definirao koncept organizacijske kompetentnosti. Jedan od njih je i Vessa Tattila koji govori kako na organizacijsku kompetentnost utječu tri glavna atributa, a ta tri glavna atributa su: pojedinac, struktura i imovina organizacije. Na kompetentnost organizacije gleda se kao na posebna znanja i vještine koje postoje unutar organizacije i koje organizaciju čine različitom od ostalih na tržištu. Pristupu kompetentnosti organizacije preko teorije upravljanja pristupa se kroz sustav upravljanja kvalitetom tj. kroz kvalitetu upravljanja organizacijom. Ovaj pristup govori da se organizaciju treba gledati kao sustav kojim je potrebno kvalitetno upravljati kako bi bio kompetentan da se prilagodi promjenama na tržištu te da zadovolji potrebe svih njezinih zainteresiranih strana. Kada to postigne, organizacija ujedno postiže i konkurentsku prednost na tržištu. Kompetentnost organizacije usko je vezana uz intelektualni kapital organizacije. Za organizaciju je vrlo važno da razvija i ulaže u svoj intelektualni kapital, da ulaže u svoje znanje i u znanje svojih zaposlenika te time postigne održivu konkurentsku prednost na tržištu. Organizacije su svuda oko nas. U svakodnevnom životu susrećemo se sa njih bezbroj. Organizacija se definira kao udruženje ljudi koji imaju zajedničke ciljeve. Struktura organizacije je bitan element organizacije. Organizacijska struktura podložna je promjenama. Na organizacijsku strukturu utječu brojni čimbenici. Čimbenici su podijeljeni u dvije osnovne skupine; na unutarnje i vanjske čimbenike. Na unutarnje čimbenike organizacija ima utjecaja, dok na vanjske čimbenike nema, te im se mora što bolje prilagoditi kako bi se održala na tržištu. Čimbenici na organizaciju imaju različiti utjecaj. Kod oblikovanja organizacijske strukture važno je da se struktura organizacije prilagodi onim čimbenicima koji na nju imaju veći utjecaj. Strukturna kompetentnost organizacije biti će bolja ako je organizacija, prilagodbom svoje strukture, sprema što brže reagirati na utjecaje iz svoje okoline. Potrebno je da se organizacija, svojom organizacijom rada i strukturom, prilagodi promjenama i utjecajima čimbenika kako bi postigla svoje ciljeve. Kako je svakoj organizaciji cilj postizanje konkurentske prednosti ona to može postići svojom strukturnom kompetencijom. Organizacija može putem raznih metoda provjeriti da li je na dobrom putu prema ostvarenju konkurentnosti. Organizacija može provesti proces benchmarkinga kojim se uspoređuje s najboljima u svojoj industriji. Druga metoda je metoda samo-ocjenjivanja kojom organizacija procjenjuje svoju trenutnu situaciju, tj. zrelost. Ove metode primjenjuju se kako bi organizacija, na temelju trenutne situacije i pozicije u budućnosti razvijala svoje planove koji će je dovesti do konkurentske prednosti. Organizacija mora odlučiti u kojoj će industriji djelovati. Glavni kriterij je profit koji će ostvariti pod utjecajem sila u industriji. Za postizanje konkurentske prednosti organizacija može odabrati tri strategije. Prva je strategija troškovnog vodstva, druga je strategija diferencijacije a treća je strategija fokusiranja. Koju će strategiju organizacija odabrati ovisi o njezinim ciljevima.