Dijabetes, šećerna bolest ili Dijabetes Mellitus (DM) bolest je stara vjerojatno koliko i čovječanstvo. Spominjala se kroz razne kulture te se povezivala sa bolestima raznih organa. Otkrićem njezina uzroka i otkrićem inzulina oboljelima od dijabetesa daje se nada za liječenje i ţivot unatoč bolesti koja ih je snašla. Dijabetes je kronični poremećaj metabolizma ugljikohidrata, masti ili bjelančevina koji nastaje zbog apsolutnog ili relativnog manjka inzulina. Gušterača ili pancreas ţlijezda je sa vanjskim i unutrašnjim lučenjem hormona. Unutrašnjem izlučivanju pripadaju alfa i beta – stanice koje tvore tzv. Langerhansove otočiće. Iz alfa se stanica izlučuje hormon glukagon a iz beta- stanica hormon inzulin. Zbog apsolutnog ili relativnoga manjka inzulina nastaje dijabetes. Dijabetes se s pravom naziva globalnom epidemijom jer broj oboljelih svakodnevno raste. Dijagnosticira se laboratorijskim pretragama, mjerenjem glukoze u krvi (GUK). Dva su osnovan tipa dijabetesa; dijabetes tip 1 i tip 2. Tip 1 je ovisni o inzulinu te su oboljeli primorani doţivotno aplicirati inzulin, dok je tip 2 inzulin neovisni te se liječi uzimanjem peroralnih antidijabetika. Količinu i vrstu terapije odreĎuje liječnik, dok se oboljeli mora pridrţavati danih uputa o načinu uzimanja, voĎenju dnevnika samokontrole, pravilno se hraniti te redovito vjeţbati. Dijabetes je bolest koja se moţe kontrolirati te pridrţavanjem svih preporuka neće doći do komplikacija bolesti ili će se njihov razvoj u slučaju pojave znatno usporiti. Veliku ulogu u liječenju ima medicinska sestra koja od samog početka bolesti prati oboljelu osobu i educira ju o osnovnim načelima liječenja dijabetesa. Educira o mogućim kroničnim i akutnim komplikacijama, kako ih spriječiti ili kako usporiti njihov daljnji razvoj te je velika potpora oboljelima.