| Abstract | Poremećaji raspoloženja prema DSM V, poput svih ostalih psihijatrijskih poremećaja, i
dalje se baziraju na opisu i grupiranju simptoma. Emocionalno se stanje može mijenjati u
dva smjera: prema povišenom raspoloženju (koje može oscilirati od hipomanije do manije)
i prema sniženom raspoloženju (depresija). Za dijagnozu poremećaja raspoloženja bitna je
što sveobuhvatnija dijagnostička formulacija. Ulogu igra pažljivo promatranje i utvrđivanje
simptoma, koji se koriste kao najvažnija metoda za dijagnostiku poremećaja raspoloženja.
Za svaku bolest moraju postojati dijagnostički kriteriji koji određuje spektar simptoma koji
se pojavljuju kod bolesti, ali je isto tako važno da postoje i minimalni simptomi prilikom
kojih se odlučuje koja će se dijagnoza dati pacijentu. Kod pacijenta osim postavljanja
glavnoga mentalnog problema, treba sagledati i pojavnost drugih oboljenja, npr. koje
okolnosti su se pojavile u pacijentovom životu, te u radnoj i socijalnoj okolini. Dijagnozu
poremećaja raspoloženja postavljamo na osnovu anamneze, kliničke slike, te tijeka bolesti.
Kod bazičnih simptoma depresije javlja se gubitak interesa za, do tada, važne stvari i
aktivnosti. Smetnje moraju trajati najmanje dva tjedna, da bi se radilo o depresivnoj
epizodi. Uz simptome koje se obavezno javljaju, prisutni su i simptomi poput gubitka
energije, apetita, osjećaj bezvrijednosti i/ili krivnje, dekoncentracije, bespomoćnosti,
neodlučnosti i suicidalnih razmišljanja pa sve do pokušaja suicida. Pacijenti mogu postati
toliko ledirani da ne mogu pokazivati uobičajene emocije, poput žalosti, veselja ili
zadovoljstva, ili mogu osjećati da je svijet oko njih bez boja i života, mrtav. Glavni
simptomi koji karakteriziraju maniju su povišeno raspoloženje, povećanje energije i
aktivnosti. Kod ovih bolesnika se javljaju gradiozne ideje, misle da imaju ogromnu moć,
misle da mogu promijeniti cijeli svijet. Jedna od slika bolesti koji se može javiti kod
maničnih pacijenata je pojava interpersonalnih sukoba, koji mogu dovesti do paranoidnih
obrada realiteta. Farmakološka i psihološka terapija daju najbolje rezultate, te je važno
naglasiti pacijentu i obitelji da terapija nema trenutni učinak, nego da bi terapiju trebalo
uzimati dva do šest tjedana, kako bi lijek/lijekovi počeli djelovati. Pacijenta treba trajno
pratiti i pri tome analizirati postignute rezultate. Ukoliko nije došlo do željenih rezultata,
potrebno je mijenjati pristup i terapiju. |
| Abstract (english) | Mood disorders according to DSM V, like all other psychiatric disorders, are still based
on the description and grouping of symptoms. The emotional state can change in two
directions: an elevated mood (which can oscillate from hypomania to mania) and lower
mood (depression). For diagnosing mood disorder, it is essential to have a more
comprehensive diagnostic formulation. The role plays careful observation and identifying
the symptoms, which are used as the most important method for diagnosing mood
disorders. There must be diagnostic criteria for each disease to determine the spectrum of
symptoms occurring in the disease, but it is also important that there are minimal
symptoms when deciding which diagnosis will be given to the patient. In the patient
besides the main mental problem, the appearance of other illnesses, such as the
circumstances that have arisen in the patient's life, and in the working and social
environment, must be considered. We set the mood disorder diagnosis based on anamnesis,
clinical picture, and course of the disease. In basic symptoms of depression, there is a loss
of interest in, until then, important things and activities. The disturbances must last at least
two weeks in order to be a depressive episode. Along with the symptoms that are
compulsory, there are also symptoms such as loss of energy, appetite, sense of worth and /
or guilt, deconcentration, helplessness, indecision, and suicidal thoughts until attempted
suicide. Patients can become so frozen that they can not show the usual emotions, such as
sorrow, joy or pleasure, or they may feel that the world around them without color and life
is dead. The main symptoms that characterize mania are elevated mood, increased energy
and activity. These patients experience graceful ideas, they think they have tremendous
power, they think they can change the whole world. One of the picture of the disease that
can occur in manic patients is the appearance of interpersonal conflicts, which can lead to
paranoid treatment of reality. Pharmacological and psychological therapy gives the best
results, and it is important to emphasize to the patient and family that the therapy does not
have immediate effect, but that the therapy should take about two to six weeks for the drug
/ drugs to take effect. The patient should be monitored permanently and analyzed the
results achieved. If the desired results have not been reached, it is necessary to change the
approach and therapy. |
