Abstract | U ovom radu će biti predstavljena zdravstvena njega bolesnika oboljelih od shizofrenije.
Shizofrenija je obilježena gubitkom kontakta sa stvarnošću, različitim vrstama halucinacija koje
se pojavljuju kao lažno perceptivne pojave, deluzijama kod kojih su karakteristična neka
umišljena uvjerenja koja ne postoje. Takav bolesnik je dezorganiziran što se tiče ponašanja i
govora, poremećena je sposobnost za rješavanje problema, ograničen je raspon emocija.
Simptomi započinju već u adolescenciji ili u vrlo ranoj odrasloj dobi. Prema MKB10, pacijent
mora simptome imati 6 ili više mjeseci . Shizofrenija se podjednako javlja u muškaraca i žena,
pri čemu je uočena razlika u dobi pojave bolesti. Rizik obolijevanja je najveći u muškaraca
između 15. i 24. godine, a žena između 25. i 34. godine. Uzrok shizofrenije još uvijek nije
poznat. Liječenje ima više faza: farmakoterapija, psihoterapija te rehabilitacija. Pojavnost
shizofrenije je stalna u raznim kulturama, iako joj je prevalencija diljem svijeta otprilike 1% dok
se spolno ne razlikuje. Na pojavu shizofrenije utječu socijalno-ekonomski uvjeti, pa se tako
češće pojavljuje kod ljudi nižih društvenih slojeva. Simptomi shizofrenije se razlikuju ovisno o
tipu: paranoidni tip, dezorganizirani tip te nediferencirana, rezidualna i shizofrenija simpleks kao
najčešća. Simptomi shizofrenije mogu biti: pozitivni, negativni, kognitivni i afektivni. Liječenje
shizofrenog bolesnika je vrlo složen proces, medicinska sestra je važna u provođenju
zdravstvene njege. Medicinska sestra prati i prepoznaje simptome te se uključuje u liječenje.
Pomaže pacijentu i potiče ga na održavanje i očuvanje zdravlja, prati tjelesnu težinu, potiče
aktivnost, pomaže kod komunikacije, podrška mu je u suočavanju sa stresom. Medicinska sestra
mora upozoriti pacijenta i njegovu obitelj na moguće posljedice bolesti, objasniti remisiju i
prepoznavanje ponovnog povratka bolesti. |