Abstract | Svugdje u svijetu i na svim društvenim razinama prisutne su osobe s invaliditetom. Prema podacima SZO-a, 650 milijuna ljudi živi s invaliditetom, a u Republici Hrvatskoj, prema Izvješću o osobama s invaliditetom HZJZ-a za 2017. godinu, živi 511850 osoba s invaliditetom.
Odnos društva prema njima mijenjao se kroz povijest od statusa obespravljenih i proganjanih, preko prihvaćeno različitih te društveno separiranih i marginaliziranih, do nastojanja da osobe s invaliditetom budu ravnopravni i punopravni članovi društva uključeni u sve segmente društvenih zbivanja i odlučivanja o vlastitom životu, što se nastoji postići donošenjem raznih dokumenata s ciljem promoviranja i zaštite prava i dostojanstva osoba s invaliditetom. No, osobe s invaliditetom još uvijek nisu ravnopravni članovi našeg društva.
Kako su zdravstveni djelatnici, a među njima i medicinske sestre/tehničari kao pružatelji zdravstvene skrbi te studenti sestrinstva kao budući zdravstveni radnici, prvi u kontaktu nakon novostečene ozljede i nerijetko skrbe za osobe s invaliditetom, važno je da njihova percepcija osoba s invaliditetom bude pozitivna.
Sa svrhom ispitivanja percepcije osoba s invaliditetom od strane studenata sestrinstva i medicinskih sestara/tehničara te detekcije čimbenika koji utječu na njeno formiranje, napravljeno je ovo istraživanje. Istraživanjem su obuhvaćene 652 osobe s područja sjeverozapadne Hrvatske. Te su osobe dale podatke u upitnicima koji su imali preko 50 varijabli, koje su svrstane u četiri skupine: opći podaci, podaci o odnosu prema osobama s invaliditetom, podaci o zadovoljstvu vlastitim životom te niz podataka o percipiranju osoba s invaliditetom. Svi upitnici popunjavali su se online, putem Google aplikacije, tijekom svibnja 2018. godine. Iz dobivene excel datoteke konvertirani su u SPSS datoteku, na osnovu koje su izvedene sve vrste statističkih analiza. Od ukupnog broja ispitanika, njih 89,1% je ženskog spola, prosječna starost ispitanika je 30,3 ± 10,0 godina, 70,1% ih je zaposleno. Osobe s invaliditetom kod njih u najvećoj mjeri pobođuju osjećaj empatije, a najmanje bijesa. Viši stupanj zadovoljstva životom te razvijenija empatija koreliraju s pozitivnijom percepcijom osoba s invaliditetom. Demografski čimbenici te vrsta i učestalost kontakta nisu se pokazali statistički značajnima.
Nužna su daljnja istraživanja sa svrhom detekcije čimbenika utjecaja na percepciju i edukacija studenata sestrinstva od prve godine studija te medicinskih sestara/tehničara u radnom odnosu u vidu cjeloživotnog obrazovanja, kroz intervencije usmjerene na kontakt izvan formalnog odnosa skrbi. |