Abstract | Razvitak hrvatskog tiska kasni za ostatkom Europe i svijeta, a započinje u 17. stoljeću, kada hrvatski književnik i nakladnik Pavao Ritter Vitezović izdaje publicističke spise i kalendare. S obzirom na činjenicu da se Hrvatska stoljećima nalazila u sastavu drugih država, i tisak je bio na meti državnih vlasti, plijenjen je i zabranjivan, a novinari progonjeni i kažnjavani. Prve novine tiskane su na latinskom i njemačkom jeziku, zatim su izlazile dvojezične novine, koje su uz hrvatske vijesti sadržavale i one na njemačkom ili pak talijanskom jeziku. Hrvatski narodni preporod doba je nacionalnog buđenja i borbe, kako za izgradnju hrvatskog jezika, tako i za pokretanje tiskovina na narodnom jeziku. Kraj 19. stoljeća u Hrvatskoj obilježava stranačko novinarstvo, čiji početak označava dnevnik Pozor, koji kasnije pod imenom Obzor na medijskoj sceni opstaje punih 80 godina. U doba Prvoga i Drugoga svjetskog rata tisak je zabranjivan, podvrgnut vojnoj cenzuri te najčešće korišten u propagadne svrhe, no ostaju i pojedini informativni listovi. Potpuna sloboda tiska donosi zrelo novinarstvo, ali demokracija, urbanizacija i porast postotka obrazovanog i pismenog stanovništva postupno pridonose razvoju tabloidizacije i senzacionalizma jer se tiskovine prilagođavaju ukusu najširih slojeva društva.
Živimo u stoljeću obilježenom ubraznim razvojem tehnologije, privatizacijom novinskih kuća, ali i izrazito nepovoljnim položajem medijskih djelatnika. Komparativnom analizom sadržaja, naklade i poštivanja standarda profesionalnog novinarstva dvaju najčitanijih dnevnih, tjednih i mjesečnih tiskovina, potvrđena je hipoteza istraživanja, kako će dnevne novine u potpunosti zamijeniti portali, dok je budućnost tiska u specijaliziranim časopisima. |