Porastom životnog standarda i unaprjeđenjem zdravstvene zaštite došlo je do produženja životnog vijeka, a samim time i većeg udjela starijih osoba u cjelokupnoj populaciji. Tjelesna bolest remeti mirni tijek života starijih osoba pa kada se dogode situacije poput prijeloma kuka, invalidnosti, demencije, starije osobe se često suočavaju s činjenicom da se članovi obitelji ne mogu brinuti za njih te ih nužno smještavaju u dom za starije i nemoćne osobe. Domovi svojim korisnicima omogućavaju prijeko potrebnu njegu i skrb koja je kontinuirana 24 sata dnevno te im obitelj prepušta svojeg člana uz potpuno povjerenje da će biti kvalitetno zbrinut. Cilj ovog istraživanja je istražiti što o smještaju starijih osoba u dom za starije i nemoćne osobe misle naši sugrađani, analizirati podatke te usporediti mišljenja osoba koje imaju nekog od obitelji smještenog u ustanovi s rezultatima osoba koje nemaju nikoga na smještaju. U istraživanju je sudjelovalo 108 ispitanika koji su ispunili anketu sastavljenu od 20 pitanja, osmišljenu od strane autora. Anketa je uključivala mišljenja ljudi o ograničenjima u domu, kako se starije osobe osjećaju u domu, je li odlazak u dom njihova želja, koliko često treba posjećivati osobe u domu, gdje su stariji ljudi sretniji, gdje duže žive i slično. Na kraju ankete navedeni su opći podaci o ispitanicima. Dobivenim rezultatima možemo vidjeti da se mišljenja ispitanika koji imaju nekoga u domu i ispitanika koji nemaju nikoga u domu dosta razlikuju. Cjelokupno osoblje u domovima za starije i nemoćne osobe (zdravstveno osoblje, pomoćno osoblje, socijalni radnik…) može mnogo doprinijeti na razbijanju stereotipa vezanih uz smještaj u dom te svojim postupcima i pozitivnim načinom razmišljanja postupno mijenjati i stavove u društvu.