Javni mediji, u konkretnom slučaju Hrvatska televizija sa svojim internetskim portalom, u okviru svojih sportskih programa, uz informativnu, ima i obrazovnu ulogu. Posebice se to ogleda u potrebi pozivanja gledatelja na što aktivniji život kako ne bi postali pasivni promatrači sportskih događaja. Javna televizija ima zadaću promicati i one sportove koji ne donose veliku gledanost, uključujući i amaterski sport. Kod komercijalnih medija prate se isključivo najpopularniji sportovi i njihova natjecanja. Ovaj rad se bavi analizom sportskog sadržaja na javnoj (Hrvatska televizija) i dvije najveće hrvatske komercijalne televizije (Nova TV i RTL). Kriterij po kojem su uz javnu televiziju odabrane spomenute televizijske postaje bilo je njihovo besplatno emitiranje sportskih sadržaja za najširi krug korisnika, što ih razlikuje od sve brojnijih sportskih kanala koji se prodaju preko internetskih i kabelskih platformi. Prije same analize napravljen je teorijski dio kako bi dobili bolji uvid u ono što istražujemo. Anketni nam je upitnik pružio uvid o mišljenju javnosti po pitanju tretmana sporta na hrvatskim televizijama, dok je istraživanje sadržaja u razdoblju od mjesec dana rezultiralo i konkretnim podacima o njegovoj količini i sportovima koje se pojavljuju na televizijskim ekranima. U cijelom se istraživanju postavlja pitanje zašto je sportski sadržaj bitno reduciraniji nego što bi se to moglo i smjelo očekivati. Istraživanje je ukazalo na vrlo razočaravajuće podatke u gotovo svakom elementu prikazivanja sportskog sadržaja na javnoj i komercijalnim televizijama, pogotovo onom kvantitativnom.