Abstract | Ozljede kralježnične moždine (OKM) ometaju funkciju između mozga i tijela te se mogu klasificirati na različite načine. Ozljede koje uzrokuju tetraplegiju događaju se na području vratnog dijela kralježnice i najčešće su traumatskog porijekla. Uzrokuju lom, nagnječenje ili iskakanje kralježaka, a tri najčešća uzroka su prometne nesreće, padovi s visine i sportske ozljede (skok u vodu). Neposredno nakon nastanka ozljede vrlo je važno pravilno pružati prvu pomoć. Najbolje je ne dirati ozlijeđenog kako nebi uzrokovali još veće posljedice. Incidencija pojavnosti ozljeda iznosi oko 4% svih ozljeda lokomotornog sustava. Ozljeda vratne kralježnice manifestira se gubitkom funkcije pokretanja i raznih osjeta, bolovima u leđima, gubitkom ravnoteže i kontrole sfinktera te teškoćama u disanju. Pojava simptoma zahtijeva opsežnu dijagnostičku obradu. Kombinacijom laboratorijskih i radioloških pretraga radiografija, kompjuterizirana tomografija, magnetna rezonancija) utvrđuje se dijagnoza. Put pacijenta do dijagnoze je težak i zahtijeva složenu obradu više stručnjaka. Osnovno načelo liječenja ozljeda vratne kralježnice jest konzervativno i operacijsko liječenje. Konzervativno liječenje obuhvaća imobilizaciju pomoću ortoza i proteza. Operacijsko liječenje zahtjeva postojanje određenih indikacija poput neurološkog deficita, politraume, različitih deformacija, te uključuje prijeoperacijsku pripremu, intraoperacijsko zbrinjavanje i poslijeoperacijsku zdravstvenu njegu. Proces liječenja je dugačak i uz posljedice donosi niz psiholoških problema. Kako bi se smanjio utjecaj posljedica onesposobljenosti provode se tri vrste rehabilitacije: medicinska, psihološka i socijalna. Rehabilitacija se prilagođava s obzirom na vrstu ozljede, način liječenja, prisutne tegobe, kliničkom nalazu i funkcionalnim nesposobnostima. Suvremena rehabilitacija zasniva se na tri osnovna načela: kompleksnost, kontinuiranost i timski rad. Oporavak ovisi o mnogobrojnim faktorima, prvenstveno o razini oštećenja. Sestrinska skrb pacijentu olakšava život s tetraplegijom. Medicinska sestra prva uočava promjene jer provodi najviše vremena s njim. Pravodobnim reagiranjem može spriječiti daljnje komplikacije. Bez obzira na prognozu pacijent se rehabilitira i pruža mu se što kvalitetniji nastavak života. Podizanjem kvalitete života želi se stvoriti život bez velikih opterećenja, odnosno život bez straha. |