Karcinom pluća je izrazito zloćudna bolest koja napada epitelno tkivo. Karakterizira ga spora progresija bolesti, vrlo često je asimptomatske prirode. Tih i podmukli razvitak bolesti opravdava činjenicu da se medicina svim naporima fokusira na usavršavanje i unaprjeđenje dijagnostike i terapije spomenute bolesti. Karcinom pluća zauzima sam vrh uzroka smrti od svih malignih bolesti. Više od 1,5 milijuna ljudi diljem svijeta godišnje umire od ove vrste karcinoma. Klinički gledano, karcinom pluća možemo podijeliti u dvije velike skupine. Prvu skupinu čine karcinomi pluća ne malih stanica (non small cell lung cancer – NSCLC) dok drugu veliku skupinu čine karcinomi pluća malih stanica (small cell lung cancer – SCLC). Svaka spomenuta podvrsta karcinoma pluća ima drugačiji uzrok, tijek bolesti, pristup liječenju te samu prognozu bolesti. Izbor metode liječenja i/ili kombinacije više metoda liječenja karcinoma pluća uvelike ovisi o tome gdje je tumor smješten, do kojeg se stadija razvio, kliničkom i histološkom tipu karcinoma te općem fizičkom stanju pacijenta. Liječenje karcinoma pluća moguće je provesti kemoterapijom, operacijskim zahvatom, radioterapijom, imunoterapijom, hormonalnim liječenjem, a u novije vrijeme i genskim liječenjem. Razne metode u liječenju karcinoma pluća sa sobom nose i određene komplikacije i tu medicinska sestra igra krucijalnu ulogu. Medicinska sestra je vrlo dobro educirana i kompetentna prepoznati poteškoće i komplikacije nastale uslijed onkološke terapije i sukladno tome djelovati. Za svaku medicinsku sestru, maligna bolest predstavlja vrlo zahtjevno iskustvo koje iziskuje puno rada, truda i žrtvovanja kako bi se olakšalo i pomoglo bolesniku.