| Abstract | Promjene raspoloženja često su prisutne u periodu nakon poroda i mogu trajati kroz dulje vremensko razdoblje. Na njihovo nastajanje veliki utjecaj imaju hormonalne promjene i fizički proces oporavka od poroda. U periodu trudnoće, samog poroda i nakon poroda značajnim se smatraju međusobni odnosi i iskustva koja trudnica, odnosno majka ima s članovima obitelji, liječnikom i medicinskim sestrama te samim činom poroda. Osim tih i drugih okolinskih uvjeta i rizika koji mogu djelovati na nastanak poslijeporođajnih psihičkih promjena, osobine trudnice/rodilje koje se očituju u načinu suočavanja sa stresnim situacijama i povijest psihičkih bolesti imaju također utjecaja za njihov nastanak. Psihičke promjene nakon poroda, odnosno poremećaji raspoloženja manifestiraju se od uobičajenih i blagih reakcija tuge koji nestaju spontano unutar nekoliko dana do teških i ozbiljnih poremećaja koji zahtijevaju specijalističke intervencije i često hospitalizaciju majki. U ovim najtežim manifestacijama postoji opasnost da majka naudi sebi i vlastitom djetetu radi iskrivljene percepcije djeteta i okoline.
Uloga zdravstvenih djelatnika očituje se u prepoznavanju brojnih rizika za nastanak poslijeporođajnih promjena raspoloženja i njihovo umanjivanje te pomoć majci nakon poroda kako se ozbiljnije teškoće ne bi uopće pojavile. U prevenciji i poslijeporođajnoj skrbi za trudnicu i majku sudjeluju stručnjaci iz primarne i sekundarne zdravstvene zaštite kontinuirano kroz edukaciju i tečajeve, kućne posjete i preglede u ambulantama prije poroda, za vrijeme i nakon poroda. Uz osiguravanje zdravstvene skrbi za fizičko zdravlje majke i djeteta potrebno je voditi brigu o emocionalnom stanju i potrebama.
Ovaj rad usmjeren je analizi nekih čimbenika rizika i prevencije u nastajanju poslijeporođajne depresije i psihoze te njihovu međusobnu povezanost.
Rezultati provedenog istraživanja pokazali su djelomičnu ujednačenost rezultata s drugim istraživanjima. Poslijeporođajnu tugu doživjelo je 37%, a depresiju do 16% sudionica. Međutim, samoiskazom sudionica utvrđeno je i postojanje njih 3% s poslijeporođajnom psihozom. U najvećem omjeru simptoma, sudionice su odabrale osjećaj umora i gubitka energije, a najmanje sudionica je imalo ponavljajuće suicidalne i misli o smrti. Dobiveni rezultati upućuju na postojanje blagih i prolaznih promjena u raspoloženju, ali i ozbiljnijih koji se mogu smatrati poremećajima. |
| Abstract (english) | Experiencing mood swings after giving birth can last over a longer period of time. Those mood swings are largely the result of hormonal changes and the physical process of recovery after childbirth. The relationship between the mother and her family members, the doctor, and the nurses, as well as their experiences together, are of great importance during pregnancy, giving birth and afterwards. Except for those factors and other risks, which can cause postnatal psychological changes, there are other conditions for postnatal depression to emerge, such as the characteristics of the mothers in terms of dealing with stressful situations, as well as their history of mental illnesses. Psychological changes after giving birth, mood disorders, are manifested in several ways: from the usual mild reactions of sadness, which spontaneously disappear in a few days, to difficult and severe disorders, which require a specialist’s intervention and often the hospitalisation of the mother. In those grave cases, the distorted perception of their child and surroundings can result in the mother harming herself or her child.
Preventing serious troubles, helping the mother after childbirth, as well as recognizing the symptoms and reducing the risks of postnatal distress are responsibilities of healthcare professionals. Trained through education and courses, house visits, clinical examinations before, during and after birth, those primary and secondary medical care professionals continuously participate in the postnatal care of women. It is not only important to insure the healthcare for the mother and child’s physical wellbeing, but also taking care of their emotional needs.
This paper aims to analyse some of the risk factors and prevention of postnatal depression and psychosis, and their connection.
The results of the study performed have shown partial uniformity with other studies. 37% of the women questioned have experienced postnatal sadness and 16% have experienced postnatal depression. However, it has been found that 3% of the female testimonies have shown a postnatal psychosis. Of all the symptoms, the women questioned have selected “feeling tired” and “lack of energy” to the greatest extent. The smallest number have selected recurring “suicidal thoughts” and “thoughts of death”. The results suggest the presence of light and temporary mood swings, but also show a small amount of severe problems, which can be identified as disorders. |
