Rođenje djeteta jedno je od najvažnijih događaja u životu žene. Izaziva snažne emocije, od straha i tjeskobe do neizmjerne radosti i uzbuđenja. S obzirom da porod ima velik utjecaj na emocionalno stanje žene, može doći do poslijeporođajnih psihičkih poremećaja. Najčešći i najblaži oblik koji se može javiti je poslijeporođajna tuga ili baby blues. Kod anksioznog poremećaja rodilje osjećaju jaki strah, imaju napadaje panike te opsesivne misli. Nadalje, ukoliko se simptomi ne nadziru ili žena nema dovoljno podrške partnera i okoline, može doći do poslijeporođajne depresije. Najteži i najrjeđi oblik koji se može javiti je poslijeporođajna psihoza koja predstavlja rizik za dijete i majku, stoga se smatra hitnim stanjem i potrebno je bolničko liječenje. U prevenciji i liječenju psihijatrijskih bolesnica važnu ulogu ima medicinska sestra. Njena je uloga educirati, promatrati i pomagati ženama u uspostavljanju odnosa s novorođenčetom. Ako primjeti znakove i simptome psihičkih poremećaja, mora intervenirati i pružiti potrebnu pomoć. Svojim znanjem, empatijom i komunikacijom ostvaruje partnerski odnos. Ukoliko partner i obitelj pružaju podršku i ljubav, liječenje je brže i uspješnije. U ovom radu će se definirati: poslijeporođajna tuga („baby blues), poslijeporođajna depresija, poslijeporođajna psihoza i poslijeporođajni anksiozni poremećaj. Prikazat će se etiologija i epidemiologija poremećaja, liječenje i uloga medicinske sestre te je za kraj provedena anketa. U istraživanju je sudjelovalo 356 sudionica koje su imale jedan ili više poroda.