| Abstract | Osoba koja ima dugotrajno tjelesno, mentalno, intelektualno i/ili osjetilno oštećenje, koje u međudjelovanju s različitim preprekama može sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu, naziva se osobom s invaliditetom. Prema Zakonu o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom utvrđeno je 9 različitih oštećenja, a to su: oštećenja vida, oštećenja sluha, oštećenja govorno-glasovne komunikacije, oštećenja lokomotornog sustava, oštećenja središnjeg i perifernog živčanog sustava, oštećenja drugih organa i organskih sustava, intelektualna oštećenja, autizam i duševni poremećaji. Kroz programe primarne, sekundarne i tercijarne prevencije radi se na sprečavanju pojavljivanja ili pogoršanja oštećenja, smanjenju najvećeg mogućeg stupnja invaliditeta koji prati oštećenje te na uklanjanju svakog društveno nepovoljnog položaja u kojem se osoba može naći zbog invaliditeta. Rehabilitacija osoba s invaliditetom nije nimalo lak proces te je potrebno uložiti mnogo truda i strpljenja bilo to sa strane osobe koja prima ili pruža terapiju. Sve se više koristi rehabilitacijski sport čiji je osnovni cilj postizanje što veće funkcionalne sposobnosti i samostalnosti osoba s invaliditetom, a glavna prednost je što uvelike poboljšava i psihičko i psihičko stanje pojedinca. Unatoč mnogo prednosti koje donosi rehabilitacijski sport i dalje postoje neke barijere s kojima se susreću osobe s invaliditetom, kao što su primjerice neriješene egzistencijalne potrebe, predug boravak u rehabilitacijskim centrima, neprilagođene javne površine za kretanje te financije.
Provedeno je anketno istraživanje, gdje se pomoću dobivenih rezultata saznalo na koji način osobe s invaliditetom sudjeluju u sportu te je dobiven odraz zadovoljstva nakon provedene fizikalne terapije. Upitnik je bio sastavljen od vlastitih pitanja te je proveden u elektroničkom i pisanom obliku. U istraživanju su sudjelovale osobe s invaliditetom koje se bave sportom bilo to rekreativno ili natjecateljski. Sveukupno je sudjelovalo 250 ispitanika. |
| Abstract (english) | A person who has a permanent physical, mental, intellectual and/or sensory impairments, which in interaction with various obstacles may prevent his full and effective participation in society, is called a person with a disability. According to the Croatian register for persons with disabilities, 9 different impairments have been identified, namely: visual impairment, hearing impairment, speech-voice communication impairment, locomotor system impairment, central and peripheral nervous system damage, damage to other organs and organ systems, intellectual impairments, autism and mental disorders. Primary, secondary and tertiary prevention programs work to prevent the occurrence or worsening of impairment, reducing the highest possible degree of disability that accompanies the impairment and eliminating any socially disadvantaged position in which a person may find itself due to disability. Rehabilitation of people with disabilities is not an easy process and requires a lot of effort and patience, either on the part of the person receiving or providing therapy. Rehabilitation sports are increasingly used, the main goal of which is to achieve greater functional ability and independence of persons with disabilities, and the main advantage is that it greatly improves the mental and psychological state of the individual. Despite the many benefits of rehabilitation sports, there are still some barriers faced by people with disabilities, such as unresolved subsistence needs, long stays in rehabilitation centres, unsuitable public spaces for movement and finances.
A survey was conducted, where the obtained results were used to find out how people with disabilities participate in sports, and a reflection of satisfaction was obtained after the physical therapy. The questionnaire was composed of own questions and was conducted in electronic and written form. The research involved people with disabilities who play sports, whether recreationally or competitively. A total of 250 respondents participated. |
