Javni gradski prijevoz sastoji se od različitih vrsta prijevoznih usluga koje građanima, tj. stanovnicima gradova omogućavaju mobilnost između željenih destinacija putovanja, a uključuje prijevozna sredstva kao što su: autobusi, tramvaji, taksi vozila, metro, prigradska željeznica, uspinjača i sl. Pored toga, javni gradski prijevoz može imati i iznimno bitnu ulogu u djelotvornom sustavu javnog prometa, na način da pruža mobilnost građanima koji nisu vozači po izrazito prihvatljivim cijenama. Drugim riječima, javni gradski prijevoz može biti rješenje za efikasnije putovanje kroz urbanu sredinu, a često služi i kao katalizator za bolje i svrsishodnije upravljanje prostorom u domeni javne prometne infrastrukture. Javni gradski prijevoz, kao modalitet za masovni prijevoz putnika, predstavlja okosnicu održive urbane mobilnosti u svim velikim gradovima. Kako bi se postigla modalna preraspodjela gradskih putovanja s osobnih automobila na vozila javnog gradskog prijevoza, usluga prijevoza treba biti što atraktivnija i cjenovno prihvatljiva što većem broju ljudi, odnosno stanovnika grada. Javni gradski prijevoz iskorišteniji je na područjima s većom gustoćom naseljenosti u kojima ima znatno više zahtjeva za mobilnošću, dok je u područjima s relativno niskom gustoćom naseljenosti vjerojatnije da će se za prijevoz upotrebljavati osobna vozila. Četiri su temeljna čimbenika koji određuju javni prijevoz u gradovima, a to su: cijena, fleksibilnost, frekvencija i udaljenost između stajališta.