Iskustva u dobivanju betona vrlo su stara. Još su davno, Azijati, Hebreji i Egipćani, a preko njih i stari Grci i Rimljani, poznavali hidraulička svojstva mješavine pucolana, pržene gline i vapna. Hidraulička su veziva miješali s pijeskom i drobljenom opekom te na taj način izraĎivali mort. Godine 1850. Francuz Lambot izraĎuje čamac od žičane mreže koju je obložio s obje strane cementnim mortom. Iako je to sve bilo poznato, dugo se vremena smatralo da je izumitelj armiranog betona pariški vrtlar I. Monier, i to samo zbog toga što je on prvi 1867. godine patentirao izradu betonskih lonaca ojačanih čeličnom žicom. Poslije tog patenta, Monier patentira izradu armiranobetonskih rezervoara, cijevi, ploča, i svodova. Kako su Francuzi slavili stogodišnjicu armiranog betona 1950. godine, oni su samim tim prioritet u pronalaženju dali Lambotu, a ne Monieru. Godine 1866. Koenen je izložio prvu metodu proračunavanja armiranobetonskih konstrukcija, što je znatno ojačalo povjerenje u novi materijal i dalo poticaj za brže širenje armiranog betona po Njemačkoj i Austriji. Od bitnog značenja za razvoj armiranog betona bio je nov sustav rebrastih stropova koji je 1892. godine izložio francuski inženjer F. Hennebique. U to vrijeme po cijelom svijetu počinje se primjenjivati Coignetova i de Tedescova metoda proračunavanja armiranobetonskih konstrukcija prema dopuštenim naponima, poslije nazvana klasična teorija. Počevši od 1928. godine u graĎevinsku se praksu uvode tankostjene prostorne konstrukcije: bačvaste i rotacijske ljuske, složenice i šatori. Veliku zaslugu u razvoju ljusaka imaju Ellers i Dischinger. U SSSR-u je 1936. godine bila razraĎena nova metoda proračuna betonskih konstrukcija po stadiju sloma- prijelomna metoda, za što su zaslužni sovjetski znanstvenici Lolejt, Gvozdjev, Murašev, Pasternak i drugi. Iz prijelomne metode razvila se metoda graničnih stanja, po kojoj veći broj zemalja proračunava armiranobetonske konstrukcije. Proračun se provodi za granično stanje nosivosti, i za granična stanja upotrebljivosti- granično stanje naprezanja, raspucavanja i deformiranja.