U tijelu čovjeka postoje dva sakroilijakalna zgloba čija uloga je amortiziranje udaraca i podupiranje gornjeg dijela tijela. Sakroilijaklani zglob spoj je križne i bočne kosti koji spaja kralježnicu s zdjelicom u kojem se izvode male amplitude pokreta, te se prenosi veliko opterećenje s gornjeg dijela tijela na donji dio tijela. Žene češće boluju od sakroilijakalne disfunkcije zbog utjecaja trudnoće. Promjena načina hoda i utjecaj težine, izazivaju dodatno opterećenje, a glavna posljedica je pojava boli. U stanju trudnoće, tijelo se priprema za porod na način da hormonske promjene izazivaju laksitet ligamenata. Labavost ligamenata omogućuje povećane amplitude pokreta u zglobovima te uzrokuje povećanje stresa i trošenja sakroilijakalnih zglobova. Najčešći simptom sakroilijakalne disfunkcije, bol, javlja se u donjem dijelu leđa, stražnjici, preponama, bedrima itd. Intenzivnija je povećanjem opterećenja sakroilijakalnih zglobova prilikom stajanja ili hodanja, a smanjena je u ležećem položaju. Sakroilijakalna disfunkcija dijagnosticira se uzimanjem anamneze, postavljanjem kliničke slike i provedbom kliničkog pregleda. U kliničkom pregledu od velike važnosti je pravilno izvođenje testova koji ukazuju na sakroilijakalnu disfunkciju. Nakon postavljanja dijagnoze, slijedi fizioterapijska intervencija koja se sastoji od manualne i fizikalne terapije. Manualnom terapijom nastoje se opustiti napete mišićne strukture te ukloniti blokada zgloba. Cilj fizikalne terapije je djelovati na smanjenje boli, a u vidu kineziterapije vrše se vježbe za održavanje opsega pokreta, vježbe jačanja i istezanja miofascijalnih strukutra te proprioceptivne i stabilizacijske vježbe. Sakroilijakalna disfunkcija često je stanje u trudnica, javlja se kod žena koje su rađale više puta, ali i kod onih koje su trudnice po prvi puta te simptomi nestaju najčešće u roku od 6 mjeseci nakon poroda, ali mogu trajati i duže.