Stoma se definira kao crijevni otvor kirurškim putem izvučen na prednju trbušnu stijenku. Razlikuje se gastrostoma, jejunostoma, ileostoma i kolostoma, a sam naziv govori na kojem dijelu probavne cijevi je došlo do izvođenja stome. Kao najčešće indikacije za postavljanje stome mogu se navesti tumori debelog crijeva, rektuma i anusa, perforirani divertikul, Chronova bolest, ulcerozni kolitis, trauma, obiteljska adenomatozna polipoza crijeva te prirođeni poremećaji. Nakon izvođenja stome moguće su određene komplikacije specifične za stomu, kao što je hernija, problemi s kožom, opstipacija, smanjene stolice i proljev, opstrukcija te fantomski rektum. Nakon operacije potrebno je naučiti pacijenta da brine o svojoj stomi, učenje toga nije zahtjevno, ali je svakako potrebno vremena da se pacijent prilagodi novonastaloj situaciji. Enterostomalni terapeuti educiraju pacijente koje se promjene moraju dogoditi nakon operacije stome. Posebna pažnja se posvećuje prehrani i dnevnom unosu tekućine, ali pacijentima su potrebni savjeti vezani uz seksualne odnose i veze, kontracepciju, trudnoću i porođaj, kada je pravo vrijeme za povratak na posao, kojim sportom se mogu baviti, kao i koje lijekove smiju, a koje ne smiju uzimati. Samo educirano osoblje može savjetima dobro pripremiti pacijente za kvalitetan način života sa stomom. Enterostomalni terapeuti su specijalisti obrazovani isključivo za rad s pacijentima sa stomom. Nastavni plan za specijalistički studij enterostomalne terapije je temeljen na planu i programu enterostomalnih terapeuta Kanade.