Depresija je jedna od najstarijih poznatih bolesti i najčešćih bolesti suvremenog svijet. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije broj oboljelih od depresije je u kontinuiranom porastu, te SZO predviđa da bi do 2020. godine mogla postati drugi najveći zdravstveni svjetski problem. Simptomi depresivnog poremećaja dijele se na emocionalne, motivacijske, ponašajne, tjelesne i kognitivne. Dijagnoza depresivnog poremećaja prema MKB-10 uključuje depresivnu epizodu, ponavljani depresivni poremećaj i distimiju. Liječenje se provodi raznovrsnim biološkim, psihoterapijskim i socioterapijskim metodama. Medicinska sestra koja radi na psihijatrijskom odjelu mora imati pozitivan stav prema psihijatrijskom bolesniku, te mora poštivati osnovna načela zdravstvene njege psihijatrijskog bolesnika. Osnovna svrha sestrinske skrbi za depresivnog bolesnika je pomoći svakodnevnim aktivnostima smanjivanja osjećaja bezvrijednosti, beznađa i bespomoćnosti. Komunikacija sa psihijatrijskim bolesnikom temelj je stvaranja terapijskog odnosa i postizanja terapijskih ciljeva sestrinske skrbi za bolesnika, a zaštita od samoubojstva jedno je od najvažnijih načela u zbrinjavanju bolesnika, s obzirom na to da se suicidalnost može pojaviti u bilo kojoj fazi depresivne bolesti. Procjenjuje se da 15% oboljelih od depresije počini samoubojstvo. Troškovi liječenja i prevencije depresije su veliki, ali indirektni troškovi kroz gubitak radne produktivnosti i ljudske patnje ne mogu se mjeriti. Za sada nema naznaka da bi se trend porasta oboljelih od depresije mogao zaustaviti, te ostaje otvoreno pitanje: “Možemo li i kako zaustaviti trend porasta oboljelih od depresije?.”