Abstract | Down sindrom ili trisomija 21 je genetski poremećaj, odnosno
kromosomopatija kod koje se na 21. paru kromosoma nalazi dio ili čitav
kromosom viška. Sindrom ostavlja brojne posljedice na normalan psihofizički
razvoj djeteta. Iako povijest ovog sindroma seže daleko u 7. stoljeće, prvi
vjerodostojni pisani podaci zabilježeni su sredinom 19. stoljeća. Jedna od
osnovnih značajka Down sindroma je mentalna retardacija koja uz dokazanu
trisomiju 21. para ujedno potvrđuje dijagnozu. Od davnina postoje
predrasude prema djeci i odraslima s Down sindromom, posebice zbog
karakterističnog fenotipa. Za djecu s Down sindromom izuzetno je važna
socijalizacija, stoga je poželjno uključivanje u redovne vrtiće. Tako oni mogu
učiti i igrati se sa zdravom djecom iste dobi, a to omogućava njihovim
vršnjacma da se druže s djetetom čije su potrebe malo drugačije. Djeca i
mladi s Down sindromom pohađaju škole, druže se s vršnjacima, bave se
izvannastavnim aktivnostima, plešu, pjevaju, igraju se i bave se sportom.
Fizičke promjene u pubertetu donose mnoga pitanja, a jedno od tih je i
pitanje seksualnosti osoba s Down sindromom. Spolni odgoj mora biti
primjeren stupnju razvoja i intelekta. Adolescent s Down sindromom mora
razviti svijest o vlastitom tijelu, osjećajima, promjenama koje se događaju, te
svom ponašanju i odnosima koji se događaju unutar društvene cjeline u kojoj
živi i boravi. Na području Hrvatske i svijeta postoje mnoge udruge koje u svoj
rad uključuju osobe s Down sindromom, te i međusobno prijateljski surađuju i
povezuju se u svrhu lakšeg dobivanja pomoći. Udruge za osobe s Down
sindromom su organizatori projekata kako bi ostali članovi zajednice razvili
otvoren odnos prema toj osjetljivoj populaciji. Udrugama osoba s Down
sindromom pomažu i stručnjaci, pa tako i medicinske sestre. Projekti Udruga
nisu usmjereni samo na djecu s Down sindromom, već i na roditelje I zdravu
populaciju u svrhu osvješćivanja o Down sindromu i osobama koje ga imaju.
U životu djece i mladih s Down sindromom i njihovih roditelja važna je
podrška medicinske sestre. Ona koristi svoje znanje i vještine kako bi
kvaliteta njihovih života bila što veća. Bolest ili sindrom ne mora nužno značiti
ograničenje i nemogućnost. Roditelji i djeca mogu se uključiti u rad udruga
koje podržavaju napredak osoba sa Sindromom. Medicinska sestra je djetetu
i roditeljima, posebice majci savjetnica, edukatorica, pomoć, podrška, što
zahtjeva hrabrost, upornost, snagu i znanje kao neiscrpan izvor ideja. |