Psihijatrijska rehabilitacija je individualna ili grupna asistencija u razvijanju emocionalnih, socijalnih i intelektualnih vještina kod pojedinca koje su potrebne za život, za učenje i rad u zajednici, uz što manje profesionalnih intervencija terapeuta. To je sveobuhvatan i složen proces koji teži vođenju zdravog života, unatoč postojanju simptoma bolesti ili poremećaja. Primjenom znanja, vještina, osobnih stavova, razvijanjem odnosa uzajamnog povjerenja i nesebičnim altruizmom, medicinska sestra nesumnjivo ravnopravno zauzima mjesto u socioterapiji. Dobra komunikacija i empatija su od krucijalnog značaja i predstavljaju središte procesa zdravstvene njege. Navedene vještine nam pomažu u prikupljanju informacija na osnovu kojih dobijamo uvid o trenutnom i željenom stanju pacijenta. Racionalno, logično i na znanju utemeljenim radom određujemo prioritete iz domene zdravstvene njege psihijatrijskih bolesnika. Individualnim i holističkim pristupom dizajniramo plan usmjeren ka poboljšanju stanja pacijenta. Pomno biranim metodama i postupcima interveniramo u pravcu rješavanja složenih socijalnih situacija koje dovode do disabiliteta na socijalnom planu. Adekvatnom edukacijom i demonstracijom podiže sa razina samozbrinjavanja, pridržavanje zdravstvenih pereporuka i savjeta, produžuje remisija i spriječavanje relaspa. Evaluacija, razina socijalnog funkcioniranja u okruženju potaknuto svakodnevim izazovima, glavni je pokazatelj uspjeha socioterapijskog pristupa. Intergracija psihički oboljelih osoba u socijalno okruženje bitno utječe na destigmatizaciju i diskriminaciju, kako za oboljele tako i za njihove obitelji. Trganje okova predrasuda podjednak je izazov suvremenog načina liječenja i rehabilitacije kao i skidanje okova od strane Pinela 1793. Psihički oboljele osobe često nisu u mogućnosti boriti se same protiv ove pošasti, stoga je moralna i etička dužnost zdravstvenih djelatnika ali i medija kao sedme svjetske sile, da sinergijom djeluju u tom smjeru. Suvremena psihijatrija kroz socioterapiju nesumnjivo podiže kvalitetu života psihički oboljelih osoba i biopsihosocijalnim pristupom izjednačava somatske i psihičke aspekte bolesti.