| Abstract | Bubrezi su parni organi mokraćnog sustava čovjeka, a njihove višestruke uloge značajne su za funkcioniranje cijelog organizma. Stanja kada bubrezi ne uklanjaju suvišne i otpadne tvari, ne održavaju stalan volumen tjelesnih tekućina, ne održavaju adekvatnu razinu acidobazne ravnoteže ili ne obnašaju neke druge bitne funkcije za zdravlje cijelog organizma, najčešće su potaknuta akutnom ozljedom bubrega. Akutna ozljeda bubrega, prije poznata kao akutno zatajenje bubrega, označava iznenadno i često reverzibilno smanjenje funkcije bubrega, mjereno povećanim kreatininom ili smanjenim volumenom urina. Akutna ozljeda bubrega može rezultirati volumenskim opterećenjem, nakupljanjem natrija i ostalih metaboličkih proizvoda koji se inače izlučuju urinom. Također, dovodi do poremećaja nekih elektrolita. Javlja se često u bolesnika koji su hospitalizirani, u 7% slučajeva, dok je oko 30% prijema u jedinicu intenzivnog liječenja pogođeno upravo akutnom ozljedom bubrega. Evaluacija akutne ozljede bubrega uključuje temeljitu pretragu etiologije uključujući prerenalnu, renalnu i postrenalnu bolest. Ponekad, ukoliko se izlučivanje urina ne potakne nadomjesnom tekućinom ili diureticima, potrebno je u liječenje uključiti kratkotrajnu nadomjesnu bubrežnu terapiju dok se funkcija bubrega ne oporavi. Dijaliza je obično potrebna za liječenje komplikacija akutne bubrežne ozljede, kao što je hiperkalijemija koja ne reagira na medikamentozno liječenje, uremički perikarditis i plućni edem. Komplikacije se najčešće ispoljavaju u fazi oligurije, gdje je pacijent sklon razvoju višestrukih abnormalnosti elektrolita i acidobazne ravnoteže. Kada je potrebno, dijaliza se u jedinicama intenzivne njege provodi kroz centralni venski kateter s dva lumena. Najčešće se akutna ozljeda bubrega dijalizom liječi kroz kontinuiranu bubrežnu nadomjesnu terapiju, a pacijenti koji su nestabilni ritmološki ili hemodinamski, također mogu biti podvrgnuti ovom načinu liječenja. Kontinuirana bubrežna nadomjesna terapija postala je glavni oslonac bubrežne nadomjesne terapije u jedinicama intenzivne njege, a napredak u tehnologiji, opremi i smjernicama koje se odnose na skrb o pacijentima doveli su do toga da je upravo ona preferirana tehnika za liječenje kritično bolesnih pacijenata s akutnom bubrežnom ozljedom i preopterećenjem tekućinom. Zadaće medicinske sestre/tehničara prilikom bubrežne nadomjesne terapije značajne su: edukacija pacijenta i obitelji, dokumentacija postupaka, vitalnih parametara i komplikacija, promatranje općeg stanja pacijenta, sprečavanje neželjenih posljedica dijalize, postupanje u hitnim stanjima. |
| Abstract (english) | Kidneys are paired organs of the human urinary system, and their multiple roles are significant for the functioning of the entire organism. The condition when the kidneys do not remove excess and waste substances, do not maintain a constant volume of body fluids, do not maintain an appropriate level of acid-base balance or do not perform some other important functions for the health of the whole organism, are most often exacerbated by acute kidney injury. Acute kidney injury, formerly known as acute renal failure, refers to a sudden and often reversible decrease in kidney function, as measured by increased creatinine or decreased urine volume. Acute kidney injury can result in volume overload, accumulation of sodium and other metabolic products that are normally excreted in the urine. Also, it leads to disturbances of some electrolytes. It often occurs in hospitalized patients, in 7% of cases, while about 30% of admissions to the intensive care unit are affected by acute kidney injury. Evaluation of acute kidney injury includes a thorough search for etiology including prerenal, renal, and postrenal disease. Sometimes, if urine output is not stimulated by fluid replacement or diuretics, it is necessary to include short-term renal replacement therapy in the treatment until kidney function recovers. Dialysis is usually required to treat complications of acute kidney injury, such as hyperkalemia unresponsive to medical treatment, uremic pericarditis, and pulmonary edema. Complications are most often manifested in the phase of oliguria, where the patient is prone to develop multiple abnormalities of electrolytes and acid-base balance. When necessary, dialysis is performed in intensive care units through a central venous catheter with two lumens. Most often, acute kidney injury is treated with dialysis through continuous renal replacement therapy, and patients who are rhythmically or hemodynamically unstable can also undergo this method of treatment. Continuous renal replacement therapy has become the mainstay of renal replacement therapy in the intensive care unit, and advances in technology, equipment, and patient care guidelines have made it the preferred technique for treating critically ill patients with acute kidney injury. and fluid overload. The tasks of the nurse during renal replacement therapy are significant: education of the patient and family, documentation of procedures, vital parameters and complications, observation of the patient's general condition, prevention of unwanted consequences of dialysis, treatment in emergency situations. |
