Tuberkuloza je bakterijska infekcija koja u zemljama u razvoju predstavlja najčešći uzrok smrti. Uzrokovana je aerobnim, nepokretnim bacilom Mycobacterium Tuberculosis koji je relativno otporan na fizikalne i kemijske utjecaje. Bacil tuberkuloze razmnožava se u organizmu čovjeka i životinja, najčešće zahvaća pluća ali može zahvatiti i druge dijelove tijela kao što su središnji živčani sustav, kosti i zglobovi, limfni sustav ili genitourinarni sustav. Bolest se prenosi kapljičnim putem (kašljanjem, kihanjem, pljuvanjem, govorom) a razvoju bolesti doprinose pothranjenost i loši socijalni uvjeti. Infekcija bakterijom ne uzrokuje nužno i oboljenje, ona može u tijelu ostati neaktivna i ne uzrokovati simptome (latentna tuberkuloza). Znakovi i simptomi aktivne tuberkuloze su: kašalj duži od tri tjedna, gubitak apetita i tjelesne težine, pojačano znojenje, bol u prsima, povišena tjelesna temperatura, osobito u večernjim satima te krv u iskašljaju. Rana dijagnoza postavlja se na temelju anamneze, dijagnostičkih pretraga i kliničkog pregleda. Liječenje je dugotrajno a vrši se antibioticima koje nazivamo antituberkulotici. Kod bolesnika koji boravi u bolnici od aktivne tuberkuloze, medicinsko osoblje brine se za sprječavanje daljnjeg širenja infekcije. Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od tuberkuloze usmjerena je na pružanje fizičke, socijalne i psihološke pomoći, pružanje pomoći u procesu liječenja te uključivanje i edukacija bolesnikove obitelji i/ili zajednice. Bolja edukacija i svijest o tuberkulozi trebala bi smanjiti širenje infekcije, osigurati bolji ishod liječenja te poboljšati znanje, stavove i praksu zdravstvenog osoblja koje sudjeluje u procesu kontrole i liječenja tuberkuloze.