Demencija je prvenstveno bolest starije populacije. Stečena je, progresivna i uključuje višestruke poteškoće intelektualnom funkcioniranju pojedinca. Može biti uzrokovana raznim poremećajima koji mogu biti reverzibilni (infekcije, metabolički poremećaji, depresija) ili ireverzibilna. Najčešća ireverzibilna demencija je Alzheimerova bolest. Nazvana je po Aloisu Alzheimeru, neuropatologu, koji je 1906. godine nakon smrti pacijentice, na njenom mozgu otkrio patološke promijene karakteristične za tu bolest. Uzrok bolesti još uvijek nije u potpunosti poznat. Medicinska je sestra nezamjenjiva u njezi za pacijenta oboljelog od Alzheimerove bolesti, a sestrinske intervencije se mijenjaju napretkom bolesti kroz 3 stadija: blagi, srednji i teški. Svaki od stadija je jedinstven, pa se tako mijenjaju i zahtjevi pacijenta koji postaju sve veći, dok je njegovatelju i njegovoj obitelji sve teže nositi se sa nastalim poteškoćama. Medicinska sestra je osoba koja treba biti potpora pacijentu i obitelji, a ne samo njegovatelj oboljelog. Problemi se definiraju pomoću sestrinskih dijagnoza. U ranom stadiju bolesti osoba počinje shvaćati da njeno stanje nije fiziološko već patološko i javlja se strah od gubitka pamćenja i vlastite osobnosti, te se povlači u sebe i skriva svoje stanje što rezultira socijalnom izolacijom. Javljaju se problemi s pamćenjem koje oboljela osoba može prikrivati sve dok ne nastanu problemi u održavanju kućanstva. Kada osoba shvati da se njezino stanje ne popravlja, već postaje sve teže javlja se osjećaj tuge i očaja. U srednjem stadiju Alzheimerove bolesti, radi organskog oštećenja, oboljeloj osobi se poremeti misaoni proces, pamćenje sve više slabi, javljaju se halucinacije koje uzrokuju lutanja pacijenta koji je sve više zbunjen i dezorijentiran. Postoji rizik da osoba ozljedi sebe ili drugoga. Također se javljaju i poremećaji u obrascu sna. Oboljeli se više nije u stanju sam brinuti za sebe i potrebna mu je pomoć u održavanju higijene, odijevanju, hranjenju i eliminaciji. Ponekad obitelj nije pripremljena na to pa njihova briga za pacijenta nije adekvatna. U kasnom stadiju bolesti oboljeloj osobi je potrebna sveobuhvatna pomoć i nadzor u obavljanju zadataka samozbrinjavanja. Bolesnik je inkontinentan i nepokretan, a obitelj (njegovatelj) se suočava sa dugom i teškom bolesti pa može doći do psihičkog i fizičkog preopterećenja. Zadaća medicinske sestre je pomoći pacijentu i obitelji da se suoče i nose sa svim tim problemima, da im bude prijatelj, oslonac, savjetnik i učitelj, da s njima prolazi kroz najteže trenutke života.